Klanjec je gradić smješten u zapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, na obroncima Cesarske gore, uz samu hrvatsko – slovensku granicu na rijeci Sutli. Trebalo nam je 40-ak minuta vožnje iz Zagreba do tamo. Došavši u Klanjec prošetali smo do gradskog trga na kojem je kip Antuna Mihanovića, pjesnika i autora hrvatske himne, koji potječe iz tog kraja. U blizinu su i Franjevački samostan i crkva Navještenja Blažene Djevice Marije koje su dali izgraditi ban Sigismund i njegov bratić Nikola Erdody.
Crkvu su napravili da bude mauzolej njihove obitelji, pa su u kripti unutar crkve sarkofazi, a lijevo od ulaza još 2 groba obitelji Erdody. Bogato ukrašeni sarkofazi, Sigismundov je i pozlaćen, su neprocjenjivi kulturno – povijesni spomenici i dio bogatstva hrvatske kulturne baštine.
Klanjec je poznat i kao rodni kraj hrvatskog slikara Otona Ivekovića, književnika Ksavera Šandora Gjalskog te kipara Augusta Augustinčića. Galeriju Antuna Augustinčića sam prvi put posjetila kad sam imala nekih 14 – 15 godina. Neka tada viđena djela su me oduševila i ostala mi u pamćenju, pa sam bila baš znatiželjna kako ću ih sada, puno godina kasnije doživjeti i kakve će sada dojmove ostaviti na mene. Ekipa s kojom sam bila se složila da šetnju po Klanjecu nastavimo šetnjom po galeriji i galerijskom parku skulptura.
Antun Augustinčić je u svijetu poznat po svojim skulpturama te impozantnim spomenicima. Njegovo vjerojatno najpoznatije djelo je spomenik Mir (Jahačica) ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku (SAD). Ističu se i skulptura Rudar u Ženevi (Švicarska), Spomenik žrtvama fašizma u Adis Abebi (Etiopija) te Spomenik seljačkoj buni i Matiji Gupcu, spomenici Josipu Brozu Titu, Stjepanu Radiću i skulptura Miroslava Krleže koji se nalaze u Hrvatskoj. Galerija, točnije izlošci koji su nas unutra dočekali su me opet oduševili. Divno je vidjeti nečiju genijalnost tako pred sobom. Od prije sam se sjećala kipa/gipsanog modela ’’Mir’’, jahačice i tog ogromnog konja koji još uvijek djeluje impozantno. Prisjetila sam se i nekih ostalih skulptura i kipova, neke tek sada pomnije pogledala… Bilo je tu svega, od statua Augustinčićevih suvremenika, do vjerskih kipova, raznih konjanika i ratnika….
Prošetali smo i parkom galerije po kojem su postavljene fontane, kipovi te spomenici. Iskoristila sam priliku da se tamo ’’prošetam’’ s Titom. Na kraju smo došli do kipa ’’Nošenje ranjenika’’ kojeg je Augustinčić odabrao za nadgrobni spomenik sebe i svoje supruge i ispod kojeg se nalaze njihove urne. U galeriji i parku smo se zadržali nešto malo manje od sat vremena. Nakon toga je uslijedilo „planinarenje“..
Cesarska gora
Cesarska gora je površinom najmanja gora u Hrvatskoj. Zapravo je neispravno reći da smo tamo išli planinariti jer smo znali da nas čeka šetnja nezahtjevnom stazom. Označeni put nas je prvo vodio od galerije cestom uz kuće i vinograde, a onda smo došli do makadama i šume..
Cesarsku goru smo odlučili upoznati tako da prehodamo kružnu Eko stazu dugu oko četiri i pol kilometra. Osim pred edukativnim tablama (kojih je duž cijele staze postavljeno osam) kratko smo se zadržali i na vidikovcu Pesji skok. Zanimljivo nam je bilo što smo gledali u Sloveniju koja nam je od tamo doslovno bila ’’pred nosom’’. Kao kad doma s balkona pogledaš i vidiš kuću ili zgradu prvih susjeda, samo je u tom slučaju ’’balkon’’ bila uzvisina usred šume, a susjedstvo teritorij susjedne države.
Hodanje smo nastavili prema planinarskoj kući Cesargrad. S obzirom na to da je bila zatvorena ispred smo, u hladovini na klupicama malo odmorili, pojeli sendviče i onda se uputili do obližnje gradine – Cesargrada. Taj dio puta je bio nešto strmiji. Od srednjovjekovne utvrde za koju se smatra da su je u 14. stoljeću sagradili templari, danas su ostale samo ruševine.
Do Japice, jedinog vrha Cesarske gore, smo došli laganom šetnjom kroz šumu. Na samom vrhu je čistina na kojoj su s jedne strane odašiljači, a s druge poučna tabla, žig i klupica. S vrha nema otvorenih vidika, a nije bilo ni hlada pa smo brzo nastavili dalje.
Iduće mjesto na kojem smo zastali je bio izvor ’’Korita’’. Ni tamo se nismo baš zadržavali jer je bilo jako puno komaraca. Taj dan se na tom području održavala treking utrka. Vidjeli smo oznake koje su bile na dijelovima staze kojom smo i mi hodali, ali nikog od trkača nismo sreli. Dok smo fotkali izvor bilo mi je presmiješno vidjeti šok na licima nekoliko sudionika te utrke kad su naišli, opazili nas ’’ispred’’ sebe i olakšanje kad su shvatili da mi tamo stojimo, da smo planinari i da im zapravo nismo konkurencija.
klanjec
Planinarski dio izleta smo završili spuštajući se prilično strmom cestom uz vinograde. S te strane smo imali pogled na zagorske kleti i Klanjec. Putem su nas domaćini pozvali na čašicu vina, ali s obzirom na sve planove koji su nas još čekali morali smo odbiti druženje u jednoj od tih kleti. Odlučili smo, kad smo već tamo, da odemo do spomenika „Lijepoj našoj“, hrvatskoj himni (koji se nalazi u dolini uz rijeku Sutlu uz cestu Klanjec – Kumrovec) i do obližnjeg Kumrovca. Dan smo završili u Oroslavju u pizzeriji, a kako smo se proveli u muzeju „Staro selo“ Kumrovec, poznatom i kao etno selo Kumrovec pročitajte u idućem članku.
Dodatne info: http://www.gaa.mhz.hr/
Bez komentara