Triglavski narodni park je jedini nacionalni park u Sloveniji. Obuhvaća njezin sjeverozapadni dio, tj. područje Julijskih Alpa i jedan je od najstarijih nacionalnih parkova u Europi. Naziv je dobio po najvišem vrhu Slovenije – Triglavu (2864 mnv), koji se nalazi u njegovom središtu. Zbog svojih atraktivnih planinskih vrhova je posebno zanimljiv planinarima, ali kanjonom Vintgar, Triglavskim jezerima, Bohinjskim jezerom, izvorom rijeke Soče, vodopadom Savica te brojnim biciklističkim i pješačkim stazama privlači sve ljubitelje prirode.
Ulaz u park se ne plaća (plaćaju se posjete određenim destinacijama kao što su Vintgar i vodopad Savica), a može mu se pristupiti iz više smjerova (osim osobnim automobilom, možete doći i autobusnim linijama iz Ljubljane i Bohinja te vlakom iz Ljubljane i Jesenica). Ja sam posjetila samo jedan mali dio parka – točnije Vogar, Planinu Blato i Planinu Jezero. „Planina“ u ovom slučaju znači dolina (takvu info sam dobila od slovenskih planinarskih vodiča). Krenula sam iz Stare Fužine, mjesta koje se nalazi unutar parka, u dolini uz Bohinjsko jezero. U centru Stare Fužine se odmah pored replike Aljaževog stupa (koji se nalazi na Triglavu) nalazi turistički info centar, restorani i kafići, parking, putokazi prema Vogaru, Planini Blato i ostalim turistički zanimljivim mjestima, al i putokazi prema brojnim privatnim smještajima koji se tamo nude.
Do Kosijevog doma na Vogaru iz Stare Fužine vodi nezahtjevna planinarska staza. Vrijeme potrebno za prehodati tu dionicu je 1 sat, ali kad zastajkuješ jer fotkaš pašnjake s ovcama i pokojom kravom, pogled na Bohinjsko jezero i na planine, raznoliko livadno cvijeće i pokoju gusjenicu ili leptira– onda je potrebno i nešto više vremena.
Kosijev dom je otvoren vikendima i praznicima, po dogovoru i tokom tjedna. Tipičan je planinarski dom, domaćini su ljubazni, sobe su uredne, a hrana ukusna. Iako ih često jedem i isprobavam u raznim planinarskim domovima, tamo sam pojela najukusnije štrukle.
Popodne sam provela u dolini Blato, u carstvu krava. Nikada nisam vidjela toliko krava na jednom mjestu, ni bila im tako blizu. Osjećala sam se kao u reklami za čokoladu, samo je nedostajao svizac!
Kraj 1. dana u Triglavskom narodnom parku sam dočekala na vidikovcu, 5 minuta šetnje udaljenom od Kosijevog doma gdje sam noćila. U toj kratkoj šetnji do vidikovca sam naišla na još raznog cvijeća, a posebno me se dojmio Alpski ljiljan. Na vidikovcu se nalaze dvije klupice a pogled je otvoren na Bohinjsko jezero i planine iznad njega. Dugo sam se zadržala tamo. Mjesto je baš za uživati. Mogla bi tamo sjediti satima, sama i u tišini i ništa mi ne bi nedostajalo.
Drugi dan sam otišla do nešto više od 4 km i 2 sata šetnje udaljene Koče na Planini pri Jezeru – nekadašnjoj sirani koja je preuređena u planinarski dom. Planinarska staza od Kosijevog doma do tamo nije zahtjevna, a Koči na planini pri Jezeru se može pristupiti i automobilom, šumskom cestom koja vodi iz Stare Fužine do planine Blato, čime se skraćuje vrijeme hodanja. Meni tim lijepim krajolicima uopće nije bio problem hodati. Putem sam naišla na ovce, ali i na poskoka. Priroda me opet oduševila. Uživala sam u danu provedenom uz jezero intenzivne zelene boje, pogledu na šumu i na livade na kojima se nalaze pastirske kućice. Bio je to stvarno lijepo proveden vikend.
triglavski narodni park
Bez komentara