Ovaj naslov bi mogao glasiti i „Kako je Grinch preživio Božićnu bajku“. Volim Božić, ali ne volim adventsko ludilo, lampice, ukrase na sve strane i šarenilo. Najviše od svega, ne volim što to sve počne puno prije Božića, često i prije Adventa! Stoga se ja, što su blagdani bliže, a to ludilo i gužve posvuda veće – više „zatvaram u kuću“. Volim to svoje razdoblje koje provodim pekući kolače, slažući puzzle i družeći se s prijateljima i obitelji koji mi tada češće dolaze (jer treba sve te kolače netko i pojesti). Iako sam više puta čula za Božićnu bajku obitelji Salaj (SalajLand) nije mi padalo na pamet ići tamo, sve dok i oni najuporniji u izbjegavanju „lampica“ nisu odustali i nagovorili me da ipak svi odemo u Čazmu.
Ok, mogu ja to, nema smisla ići tamo, ali dobro – pokazat ću dobru volju… Unatoč svojoj dobroj volji i dalje sam u usporedbi s ostalima bila Grinch. Iz Zagreba smo krenuli oko 15 h, da budemo na ulazu u Salajland „među prvima“. Sarkastično sam komentirala „da, baš će biti navala, pa se moramo izboriti za svoje mjesto“, ali dobro, ionako u ovom izletu organizacijski nikako ne sudjelujem. Vozim se k’o kofer i ne namjeravam se petljati jer da se mene pitalo – ne bi tamo ni otišli i pristajem na odluke većine.
Božićnu bajku čine
5 milijuna lampica i oko 3 km
uređenih pješačkih staza!
U Čazmu, točnije Grabovnicu smo stigli oko 16 h, taman na otvaranje (Božićna bajka se može posjetiti svakim danom od 16 do 21 h). Hm, mi i već tada puno ljudi! Auti i busevi su bili posvuda, ali nismo imali problema s nalaženjem parkinga. Ekipa mi je napominjala da pogledam određene registracije i od kuda su ljudi sve došli, da neki dolaze iz udaljenih dijelova hrvatske, a neki i iz drugih država, a da ja „grintam“. Moram priznati da me iznenadio velik broj posjetitelja. Na ulazu smo kupili ulaznice (po cijeni od 40 kn) i krenuli. Mrak još nije potpuno pao, ali lako smo uočili lampicama urešena stabla, medvjedića i snjegovića pored njih.
Šetnju smo nastavili uz jezero kojeg premošćuje nekoliko mostića, koje je bilo zaleđeno. Na njemu smo vidjeli labudove, iglu u kojem živi Djed Božićnjak, pingvine i polarne medvjede. Bilo je poprilično hladno vani, pa sam iskomentirala da mi se sve te svjećice sviđaju zato što griju.
Putem smo naišli na jaslice, ali i na dio Salaj imanja na kojem su štandovi. Na većini se može naručiti piće, ali bilo ih je i nekoliko na kojima se moglo kupiti razne rukotvorine i tradicionalne suvenire. Dok se moja ekipa išla ugrijati uz kuhano vino, ja sam otišla do štanda s rukotvorinama. Bilo je zanimljivih stvari. Kupila sam si heklane naušnice u obliku „tabletića“ koji su 80-ih krasili svaki stol. Baš mi se svidjela ideja bakice koja ih radi i prodaje da napravi baš takve, pa sam kupila još nekoliko pari za prijateljice koje tada nisu bile sa mnom.
Kako je vrijeme odmicalo, mrak je pao, a lampice su došle do svog maksimalnog izražaja. Stabla ukrašena svjećicama raznih boja i oblika, od kojih neke blinkaju su mi bila malo previše, ali bilo je dijelova imanja koji su mi se čak svidjeli.
Imanje je prilično veliko i šetnja se odužila. Osim ukrašenog drveća i borova, posvuda su i razni likovi koji svijetle. Iako smo u startu to planirali, odustali smo od odlaska u restoran jer je unutra bila prilična gužva.
Posjet SalajLandu smo završili u „selu Štrumpfova“. Iako sam do samog kraja manje grintala, morala sam iskomentirati da ne vidim povezanost Štrumpfova i Božića. Svejedno, bilo mi je zanimljivo vidjeti Gargamela i Azriela.
Iako i dalje Božićnu bajku zovem „Božićni cirkus“, preživjela sam tamo i čak mi je bilo ok. Svake godine domaćini ulažu sve veći trud, sve je više lampica i posjetitelja. Uz dobro društvo ili u društvu djece kojima je tamo sve posebno zanimljivo, SalajLand je dobra opcija za provesti tamo jedno zimsko popodne/večer.
Dodatne info:
Božićna bajka – SalajLand, Božićna bajka – SalajLand
Bez komentara