Menu
Bosna i Hercegovina

Vrelo Bosne

Oko 15 km od centra Sarajeva nalazi se zaštićeno područje, spomenik prirode, sve poznatije turističko odredište i Sarajlijama omiljeno izletište – Vrelo Bosne.

Taj prirodni park je idealan za šetnju, trčanje ili vožnju biciklom. Sastoji se od više izvora i potočića, jezeraca te manjih otoka povezanih drvenim mostovima.

To područje je stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Mi smo uživale u šetnji lijepo uređenim stazama, zelenilu koje nas je okruživalo i zvuku vode/potočića. Posebno smo se razveselile vidjeti mladunčad labudova. Tako paperjasti su izgledali kao neke male plišane igračke. Labudovi su najprepoznatljiviji simbol Vrela Bosne, a uz njih smo naišle i na brojne patke. Jedna nas je posebno nasmijala jer je stalno imala glavu pod vodom i mahala nogama koje su virile van! Začudile smo se koliko dugo može biti bez zraka. Na sekundu bi izašla, i opet uronila. S obzirom na to koliko je bilo vruće (iako krošnje stabala daju hladovinu), komentirale smo da bi i nas dvije najradije uronile pod vodu i bile k’o ta patka. Vidjele smo i potočne pastrve, a naišle smo i na šojku rugalicu.

Unutar parka se nalazi i restoran, igralište za djecu te mnogo klupica za odmor. Popularan način za dolazak do tamo je vožnja fijakerom. Njime se iz Ilidže vozi Velikom alejom – šetalištem dugim oko 3.5 km duž kojeg su stabla divljeg kestena. Fijakeri tom dionicom voze od 1895. godine, to jest još od doba Franje Ferdinanda i Austro-ugarske vladavine, kada je čitavo to šetalište i napravljeno. Do Vrela Bosne se može doći i automobilom. Mi smo došle iz smjera Sarajeva (cestom M-17, Sarajevo – Mostar). Parking se plaća, isto kao i ulaznica za izletište, ali su cijene i više nego pristupačne (cijena ulaznice za Vrelo Bosne je 2 KM tj. oko 7,5 kn).

Nama je vozeći se tom dionicom za oko zapeo kameni most, pa smo naravno i njega usput posjetile. Baš nas je fascinirao izgledom. Došavši do tamo smo naišle na nekoliko izletnika. U razgovoru s jednim smo saznale da se radi o Mostu na Plandištu (Rimskom mostu), iz prve polovice 16. stoljeća. Naš sugovornik je bio čovjek koji živi u Sarajevu, ali je dio života proveo i u Hrvatskoj. Kada je čuo od kud dolazimo smo svi skupa imali još dodatnih tema za razgovor. Putujući Bosnom i Hercegovinom, iako smo imale plan koja mjesta moramo posjetiti, nam je zapravo bilo baš zabavno nailaziti na do tada nam nepoznata, zanimljiva mjesta po putu. Isto tako i na ljude koji imaju zanimljive, ne baš uvijek sretne priče (zbog rata čije se posljedice i danas osjećaju) ali su, barem ti na koje smo mi nailazile – pozitivni i srdačni.

1 komentar

  • Avatar
    Antonija
    3. veljače 2022. u 13:58

    Predivno mjesto. Na gornjoj fotki, pače ti pozire 😀

    Odgovori

Ostavi dojam