Trebalo mi je nekoliko godina da mi se raspored posloži tako da posjetim Sarajevo, a onda sam ga posjetila 2 puta, dvije godine za redom gotovo na iste datume. Prvi put sam bila s prijateljicom, a drugi smo povele još dvije prijateljice i po putu, ali i u tom posebnom gradu provele zanimljive trenutke.
Za vrijeme mog prvog boravka u Sarajevu vrijeme je bilo pravo ljetno, a u 3 dana mog drugog boravka tamo sam doživjela 3 godišnja doba! Iako je, po kalendaru, bilo za očekivati da će opet biti sunčano i toplo – prvi smo se dan putem probijale kroz snijeg koji nas je dočekao i u Sarajevu. Putem je bilo krivih skretanja, stajanja na vidikovcima, grudanja… Drugi dan je snijeg okopnio, ali je Sarajevo bilo u magli, kao da je jesen. Treći dan je osvanulo sunce, proljetni dan i osjetno je zatoplilo! Komentirale smo da bi, da smo mogle ostati još jedan dan sigurno dočekale i ljeto! Iako smatram da je Sarajevo bolje posjetiti dok je vani ugodno da se može sjesti na jednu od brojnih terasa na Baščaršiji, dok tamo vlada tipičan šušur, drago mi je da me hladnije vrijeme nakratko „natjeralo“ da zavirim u unutrašnjost restorana i kafića u centru.
Mislim da mogu reći u ime većine nas s ovih prostora da nam je svima prva asocijacija na Sarajevo – „tamo se ide jesti i piti“! Čitava država je poznata po ćevapima, bureku, pitama, baklavama, ispijanju kave… Nama koji posebno uživamo u hrani su dobro poznati i Bosanski lonac, Begova juha, kajmak, slastice poput tulumbi i hurmašica… Moram priznati da mi je jedan od razloga da posjetim Sarajevo bila upravo gastronomska ponuda. Ipak, važniji razlog je bila želja da upoznam taj grad u kojem se spajaju istok i zapad. Sarajevo je grad različitosti u kojem vlada šarolikost što po pitanju zastupljenih religija, što po nacionalnosti stanovnika. Taj glavni grad Bosne i Hercegovine, smješten u samom središtu države, je savršen primjer bogate povijesti i multikulturalnosti.
Oba puta sam u Sarajevu bila smještena u centru. Dok tražite smještaj tamo, ako mislite putovati autom, svakako tražite smještaj koji nudi privatni parking. Na taj način lijepo auto ostavite na sigurnom, a centar i širu okolicu centra bezbrižno obilazite pješice.
Mostovi
Sarajevom protječe rijeka Miljacka i prvo što ćete uočiti približavajući se centru su zanimljivi mostovi koji je premošćuju. Iako sam pobornica starih mostova, tamo mi je pozornost kao najzanimljiviji odmah privukao Festina Lente. Osim modernog izgleda tog mosta smještenog pored Akademije likovne umjetnosti, svidjela mi se njegova poruka. Naime, na njemu stoji latinska izreka „Festina lente“, što bi u prijevodu značilo „Požuri polako“, a baš se te izreke držim kod svojih putovanja. Uvijek „zatrpam“ raspored svime i svačime što me zanima i što tamo gdje putujem želim vidjeti i napraviti. Na neki način žurim, jer tako stignem više toga, a s druge strane je ta moja „žurba“ spora, bez ikakvog stresa i forsiranja.
Drugi zanimljiv i zbog svog povijesnog značaja posebno važan most je Latinska ćuprija. Pored tog mosta, na mjestu današnjeg Muzeja Sarajeva, je Gavrilo Princip izvršio atentat na Franza Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu. Taj događaj, poznat kao Sarajevski atentat, je bio neposredan povod za početak 1. svjetskog rata.
Šetajući obalom Kulina bana naići ćete i na Eiffelov most (navodno projektiran u uredu Gustava Eiffela), Drvenija most (drveni most), Carevu ćupriju te Šeher – Ćehajinu ćupriju koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Pored tog, uistinu lijepog mosta se nalaze i sarajevska Vijećnica i Inat kuća. Uz Inat kuću, koja je danas restoran tradicionalne bosanske hrane, se veže zanimljiva povijest. Naime, stajala je na mjestu današnje Vijećnice. Kada ju je trebalo srušiti da bi se Vijećnica izgradila, njezin vlasnik se tome protivio. Zbog toga je završio i u zatvoru, ali bio je uporan i svoju kuću nije dao rušiti. Na kraju se s vlastima dogovorio da će gradu dati to zemljište, ali da mu kuću „ciglu po ciglu“, identičnu kakva je moraju prenijeti na novu lokaciju. Ta lokacija se nalazi odmah preko mosta i preko puta Vijećnice. Tamo Inat kuća stoji kao simbol inata i tvrdoglavosti svih Sarajlija.
U šetnji drugom stranom obale naići ćete na park At Mejdan unutar kojeg je Muzički paviljon. Na toj strani rijeke je i nekoliko manjih džamija i jedna sinagoga. U šetnji smo često nailazile i na razne česme (fontane) orijentalnog stila.
Baščaršija
Najpopularniji dio Sarajeva je svakako stari dio grada – Baščaršija. Tamo ćete, šetajući uskim kamenim uličicama, naići na brojne zanatske radnje u kojima se izrađuju i prodaju razne rukotvorine od bakra. Na svakom koraku možete kupiti ručno rađeno posuđe, najčešće setove za kavu. Dućančići koji nude pletene torbe, tradicionalne tepihe, šarene vaze, lampe i raznorazne originalne sitnice čitavoj Baščaršiji daju orijentalan štih. Najprepoznatljiviji detalj Baščaršije je Sebilj – drvena fontana. U blizini Sebilja se nalazi i Baščaršijska džamija – jedna od brojnih džamija koje gradu daju posebnost.
Tamo se nalazi i mnoštvo trgovina koje prodaju tradicionalne turske i bosanske slastice i kafići u kojima možete popiti bosansku kavu. Na Baščaršiji sam pojela najukusniju Begovu juhu – koja je toliko bogata mesom da bi mogla biti obrok sam za sebe i najbolje ćevape.
Na Baščaršiji se nalazi i ostavština Gazi – Husrev bega – njegova biblioteka, hanikah (samostan), Sahat kula (toranj sa satom) i džamija.
Gazi – Husrev begova džamija, poznata i kao Begova džamija, se smatra najznačajnijim spomenikom islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Tokom povijesti je više puta bila oštećena – najčešće brojnim požarima. U zadnjem ratu je bila pogođena s više od 100 granata. Unatoč svemu, uvijek je uspješno obnavljana i sada, nakon punih 5 stoljeća otkad je izgrađena, predstavlja najznačajniju džamiju u Bosni i Hercegovini, ali i jednu od najznačajnijih na Balkanu. U dvorištu džamije pozornost privlače Šadrvan (javna česma) i 2 turbeta (nadgrobna spomenika u obliku kupola). U jednom od tih turbeta je ukopan Gazi – Husrev beg. Jedan dio džamije je otvoren i za turiste. Ulaznica je 12 kn. Postoji mogućnost kupnje i marame uz ulaznicu, te zajedničke ulaznice od 25 kn s kojom možete posjetiti i muzej i biblioteku.
Gazi – Husrev begova džamija je
1 džamija u svijetu koja je dobila
električno osvjetljenje – 1898. godine.
Baš sam se veselila posjetiti džamiju jer do tada nikad nisam bila niti u jednoj. Za ulazak je potrebno izuti se i žene trebaju glavu i ramena prekriti maramom. Već sam ranije planirala posjetiti upravo tu džamiju, pa sam došla spremna, s ranije kupljenom maramom. Kod obuće se pak dogodilo nešto nepredviđeno. Znala sam da ću se morati izuti, ali mislila sam da se obuća ostavi negdje gdje će biti „čuvana“. Na info pultu nakon što smo prijateljica i ja kupile ulaznice smo saznale da se obuća ostavlja vani, gdje zapravo zaposleniku info pulta uopće nije na vidiku. Hm, a tamo je toliko ljudi, što domaćih što turista… Pomislila sam si „ok, bilo tko u prolazu može pokupiti moje čizme, a hladno je vani – smrznuti ću se ako ostanem bosa“!
I onda sam lijepo izula čizme, stavila ih u vrećicu i u torbu. Prijateljica je problijedila vidjevši što radim, počela me upozoravati da ne samo da „kršim pravilo“, nego da ću istovremeno napraviti i međunarodni i međuvjerski incident! Bila mi je smiješna sva tako izbezumljena. Nigdje nije pisalo da čizme ne smiju biti zatvorene u torbi, tako da se ja nisam zamarala niti osjećala da kršim išta. I tako smo nas dvije i moje čizme ušle u džamiju. Ona preplašena i pod stresom, ja znatiželjna, sretna jer sam na novom mjestu i mirna jer su čizme na sigurnom. Svidjela mi se unutrašnjost džamije. Nije „zatrpana“ detaljima. Razni ornamenti, kaligrafski natpisi i arabeske su skladno raspoređeni. Uz njih, dojmu svečanosti pridonosi visoka kupola, a svi ti tepisi i pogled na „kutak“ s knjigama su mi dali baš neki dojam topline. Baš sam se osjećala da se nalazim na posebnom mjestu.
Zanimljivost Sarajeva je što se uz džamije, na nekoliko koraka udaljenosti nalaze i pravoslavna i preko puta nje katolička crkva. Taj spoj različitih vjera i kultura je obilježen oznakom „Sarajevo susret kultura“ na ulici zvanoj Ferhadija. Na tom dijelu Ferhadije doslovno imate osjećaj da samo u jednom koraku prelazite s jedne na drugu stranu svijeta, s istoka na zapad. Na istočnom dijelu je Baščaršija, koja predstavlja osmansko – islamsku kulturu. Na zapadnom dijelu prevladava austrougarsko – kršćanska kultura, modernije zgrade, trgovine poznatih brendova…
Na početku Ferhadije je spomenik „Vječna vatra“, izrađen u čast oslobodiocima Sarajeva u 2. svjetskom ratu. U blizini su i gradska tržnica, narodno kazalište, kino, BBI shopping centar… Prošetala sam i Velikim parkom, ali moram priznati da se tamo nisam htjela zadržavati. Naime, na ulazu u park se nalazi spomenik ubijenoj djeci tijekom trogodišnje opsade Sarajeva u ratu u periodu 90-ih. Spomenik čini brončani prsten izrađen od rastopljenih čahura granata i dvije skulpture koje predstavljaju majku i dijete. Tamo se nalazi i 7 postolja na kojima pišu imena 521 ubijenog djeteta, od njih 1621. Pored je i kip „Nermine, dođi“, koji predstavlja oca Ramu koji je dozivao svog sina da se preda jer im srpski vojnici „neće ništa“. Obojica su ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama pored Srebrenice.
90- ih sam i sama bila dijete i osjetila rat. Imala sam sreću što živim u području koje nije bilo jako pogođeno ratom. Nemam nikakvih trauma iz tog razdoblja, ali svejedno – neovisno o kojem ratu se radilo, nije mi ugodno vidjeti ikakav podsjetnik na nevine žrtve. Šetnjom kroz Veliki park se prolazi i uz nadgrobne spomenike starog muslimanskog groblja. Iako je park zelen, nudi hladovinu usred „betona“ i mir unutar gradske gužve – zbog tih svih spomenika me uopće nije „pozvao“ da tamo provedem neko vrijeme. Šetnju u koju sam krenula sam na kraju maksimalno skratila.
Muzej piva
U Sarajevu ni u muzej „nisam mogla“ otići, a da i tamo ne jedem! Odlučile smo ručati u pivnici, što je meni bila odlična prilika da usput posjetim i Muzej sarajevske pivare . Mislim da svaki ljubitelj piva i hrane treba izdvojiti neka 2 h da ih provede tamo. Dok su me cure čekale u restoranu, posjetila sam mali, ali zanimljiv muzej. Tamo se mogu vidjeti stvari pomoću kojih se proizvodilo i skladištilo pivo, razne krigle i čaše te diplome, medalje i nagrade koje je Sarajevsko pivo u svojoj dugoj povijesti dobilo. Posebno zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se dizajn naljepnica na bocama tokom povijesti mijenjao i saznati da u početku boce nisu imale naljepnice već utisnute žigove zaštitnog znaka Sarajevske pivare. Cijena ulaznice u muzej je 12 kn. Ako odaberete uz posjet muzeju i ručak u restoranu pivovare to će vas doći 95 kn.
U Sarajevu osim šetnje gradom možete uživati i tako da ga pogledate s nekog od nekoliko vidikovaca. Mi smo se odlučile za noćni pogled sa Zmajevca.
Brzo prođu dani provedeni tamo. Hm, a kada se sve zbroji, kako su izgledali moji dani provedeni u Sarajevu? Pa otprilike ovako – jedem, šetam, upoznam neku znamenitost, pa opet jedem, pa šetam upoznajući grad. Pa jedem, pa naiđem na novu znamenitost, pa jedem…i tako dok ne dođe kraj dana, a idući onda iz početka! K’o hobit, imala sam nekoliko „ručkova“ dnevno!
Nije mi bilo strano jesti pite od sira i blitve odmah ujutro, ali ni ćevape, koje sam ponekad znala jesti i prije spavanja. Koliko god pojela, uvijek se našlo mjesta i za baklavu (nekad i više njih). Naišle smo na slastičarnicu kojoj se ponuda temeljila na svim mogućim vrstama baklava. Iako sam netom prije večerala i pojela 2 baklave, to me nije spriječilo da idem isprobati „sve koje se nude“. A bilo ih je od badema, lješnjaka, čokolade, pistacia… Sreća na genetici, mogu jesti nestvarno velike količine hrane u svako doba dana i noći. Ništa mi teško ne pada na želudac niti se debljam. Inače bi se iz Sarajeva vratila s minimalno 5 kg viška…ili mrtva od prejedenosti!
Jedino u čemu je ekipa oko mene uživala, a ja nisam ni probala je – kava. Ne pijem kavu ni ikakve njezine izvedenice, tako da iako sam bila u državi u kojoj je valjda grijeh ne popiti kavu – nisam je popila. Ja sam si dala oduška s raznoraznim čajevima. Čak su mi se i frendice, koje jesu kavopije jednom prilikom pridružile.
Sarajevo nudi još toga što vrijedi posjetiti. Okruženo je planinama, na koje nisam stupila, a bilo bi lijepo i njih upoznati. Na obližnjem izletištu Vrelo Bosne sam bila… Vjerujem da će se moj raspored putovanja nekad poklopiti tako da opet posjetim taj grad i njegovu okolicu.
Sarajevo, Sarajevo, Sarajevo
Dodatne info:
Bez komentara