Menu
Druge destinacije / Španjolska

Camino Primitivo – dio 1.

Camino Primitivo je hodočasnički put koji vodi od Ovieda do Santiaga de Compostele. Od brojnih puteva koji vode do tamo, najstariji je, zbog čega se često naziva i Originalnim putem. Dug je oko 320 km, što je znatno manje od popularnog Francuskog puta, ali prolazi Kantabrijskim gorjem, terenom koji je zahtjevniji, stoga je puno manje posjećen.

O Caminu sam intenzivno počeo razmišljati tek 2-3 tjedna prije početka godišnjeg odmora. Odlučio sam ići upravo na Camino Primitivo zbog krajolika kojim prolazi i činjenice da njime ne prolazi punu ljudi. Nije dugačak kao ostali putevi, pa sam računao da će mi 3 tjedna godišnjeg odmora biti i više nego dovoljna. Nikada nisam bio na nekoj takvoj hodačkoj turi, ali planinarim pa mi, iako nije isto planinariti vikendom i hodati tjednima, za taj put ipak nisu trebale neke velike, dodatne fizičke pripreme. Psihički sam bio spreman – idem sam, izaći iz zone komfora, hodati nadajući se da ću taj put odraditi do kraja, ali ne očekivati niti forsirati išta. Jedan od važnih faktora kada padaju odluke za otići tako negdje, svima su nam i naše bolje polovice – koje često imaju drugačije planove s nama, ali moja mi je dala potpunu podršku. Avionsku kartu sam kupio 6 dana prije polaska. Tri dana prije polaska sam spakirao ruksak koji je težio 13 kg i otišao planinariti na Samoborsko gorje. Nakon cijelog dana planinarenja potvrdio sam si da mi ruksak odgovara i da ga neće biti problem nositi svaki dan idućih tjedana. Noćnim letom iz Zagreba do Madrida, pa jutarnjim do Ovieda – došao sam na početak svog Camina.

Dan 1. – 13,4 km

Došavši u Oviedo prvo sam potražio turistički ured i tamo preuzeo Credencial – hodočasničku obilaznicu. U nju se putem skupljaju žigovi iz prenoćišta i eventualno restorana. Potrebno ju je imati da bi mogli spavati u prenoćištima (Albergue), za hodočasnike te kako bi na kraju dobili potvrdu da ste uspješno prehodali Camino. Prvotni plan je bio da u Oviedu provedem dan i  prespavam, ali vrijeme je bilo idealno za hodanje (oblačno, 18 – 19°C), pa sam po gradu samo kratko prošetao i uputio se prema 13,4 km udaljenom prenoćištu.

Hodanje kroz mala mjesta i šumu je prošlo ugodno. Posebno su me se dojmila visoka stabla eukaliptusa. Prvu dionicu Camina sam završio u prenoćištu u El Eslampleru. Cijena noćenja u javnim prenoćištima za hodočasnike/Peregrinose je 5 eura, a opcija za prenoćiti su i privatna prenoćišta kojima se cijena noćenja obično kreće između 10 i 12 eura.

Dan 2. – 17,5 km

Iako sam sobu dijelio s još 15-ak hodočasnika, uspio sam se naspavati. Put sam nastavio u 6:35, po mraku, jer sunce u Španjolskoj izlazi tek oko 8 h. Prijepodne sam proveo hodajuću pitomim krajolicima, nailazeći na krave, ovce i konje. Ručao sam i prošetao Gradom, a noćio sam u selu San Juan de Villapanada.

Dan 3. – 20, 5 km

Opet sam s hodanjem započeo oko 6:30 h. Jutro je bilo maglovito i sivo, manja mjesta kao da su iz nekog davnog doba, a kafić/zalogajnica gdje sam navratio kako bi tamo doručkovao je izgledao kao iz nekog starog filma o Kubi. Svidjelo mi se što svugdje, čak i u malim dućanima u mjestima s nekoliko kuća, možete kupiti svježe cijeđeni sok od naranče. Put sam nastavio hodajući cestom, uz stabla naranča, pa šumskim puteljcima. Vrijeme se razvedrilo i opet sam uživao u krajolicima. Došavši u Salas, smjestio sam se u prenoćište i krenuo se spremati za šetnju gradom. Tada sam otkrio da imam tuđe japanke kod sebe! Slučajno sam ujutro, spremajući se u polumraku umjesto svojih – ponio nečije. Dobra stvar je bila što su bile moj broj, na kraju su mi bile i udobne.

Dan 4. – 20, 5 km

Prvi kišni dan mog Camina. Opet sam krenuo rano ujutro, kako bi što manje hodao po kiši, koja je po prognozi trebala početi (i na kraju i počela padati) oko pola 9. Vrlo brzo sam izašao iz grada. S obzirom na to da sam jako rano krenuo, putem nije bilo nikoga. Hodao sam šumom, po mrklom mraku sam. Nije mi bilo svejedno. Došavši u Tineo bio sam mokar i umoran. Javno prenoćište se otvaralo tek u 13 h, a kako sam ja tamo bio već oko 11, odlučio sam potražiti smještaj u privatnom.

Hodočasnici privatne smještaje rezerviraju ranije, ali nekim čudom u ovom je bilo još slobodnih mjesta. Cijena noćenja 12 eura. Iako su prenoćišta do tada bila sasvim u redu, ovo mi je naspram njih djelovalo kao hotel s 5 zvjezdica. Počastio sam se menijem za hodočasnike od 12 eura koji je uključivao salatu s pohanim kozjim sirom, meso i krumpiriće, kolač i vina koliko možeš popiti.

Dan 5. – 26, 7 km

Noge su mi i dalje bile dobro. Unatoč nešto većoj kilometraži nego prethodnih dana, opet sam uživao. Krajolici su pitomi i lijepi. Krave su i dalje posvuda i shvatio sam da me baš opušta hodati i pritom slušati kako lijeno i polagano pasu i žvaču. Naišao sam i na magarce, a i na nešto što me podsjetilo na Samoborsko gorje kojim najčešće planinarim – na božikovinu. U prenoćištu u gradu Pola de Allande sam susreo mlađeg dečka iz Španjolske koji je na sebi imao moje japanke. Odmah je shvatio da ja imam njegove, pa smo se uz smijeh zamijenili tj. svaki je dobio svoje japanke natrag. Zanimljivo mi je bilo primijetiti, kad sam navečer legnuo, kako su mi noge postale nemirne i kako jedva čekaju da opet krenu hodati.

Dan 6. – 23, 0 km

Iako nije bila najavljena, kišica je padala ujutro kada sam krenuo. Taj dan sam se uspeo do najviše visine na cijelom putu, tj. do 1150 m i uživao u posebnim vidicima, najljepšim do tada. To je bila dionica na kojoj 18 km nije bilo vode. Inače sam često nailazio na izvore i mjesta gdje je voda bila za piće i gdje sam si mogao natočiti koliko mi treba, bez da sa sobom moram nositi veće zalihe. Došavši u La Mesu htio sam se smjestiti u privatni smještaj, ali je već  bio popunjen.

Nisam imao izbora nego otići odmah pored, u javni koji je bio prilično loš. Pomislio sam kako bi bilo lijepo biti u svom udobnom domu, ali na kraju ni taj smještaj nije bio tako strašan. Imao je dvorište s predivnim pogledom. U cijelom mjestu ručati se moglo jedino u restoranu privatnog smještaja, gdje me razveselio ukusan obrok od 9 eura. Na meniju je bilo grah varivo, odrezak tune i krumpir te mousse s domaćim borovnicama. U cijenu menija je opet bilo uključeno i crno vino koliko možeš popiti.

Dan 7. – 16, 0 km

Probudio sam se odmoran, ali s ugrizima nekih buba koje su me tijekom noći izgrizle u smještaju u La Mesi. Dio leđa koji su mi izgrizle češao me idućih nekoliko dana, ali to nije bilo intenzivno niti je smetalo mom daljnjem putovanju. Put sam nastavio prvo spuštajući se, dok nisam došao do brane (koja me baš fascinirala i preko koje sam prešao), pa potom uspinjući se, do prenoćišta u gradu Grandas de Salime. Stigao sam oko 11, a u 13 h  je prenoćište već bio popunjeno. Cijelim putem je bilo važno ranije stići i zauzeti si smještaj jer je većina privatnih prenoćišta bila rezervirana, a ako bi koje mjesto i ostalo, brzo bi se popunilo. Smještaj u javnim prenoćištima se nije mogao rezervirati i isto bi sve brzo bilo zauzeto. Naviknuo sam dolaziti ranije i staviti svoj ruksak u red ruksaka ispred vrata, te čekati da se prenoćište otvori.

camino, camino, camino, camino

Nastavak na:

https://lets-go-everywhere.com/camino-primitivo-dio-2/

Bez komentara

    Ostavi dojam