Dan 8. – 25, 7 km
Jedan od napornijih hodačkih dana zbog dosta uspona. Taj dan sam prešao iz Asturije u Galiciju. Granica između tih dviju pokrajina je označena kamenjem u stazi i tablom sa strane. Da se radi o 2 različita područja se zapravo vidi jako brzo. Staze u Galiciji su uređenije (mada meni ne i ljepše), markacija izgleda drugačije – tamo su školjkice/Jakobove kapice pojednostavljenog prikaza, ali smještene na stupićima na kojima piše i smjer i koliko je još kilometara do kraja. Razlika se vidjela i u uređenosti i cijeni smještaja – javna prenoćišta su bila obnovljena, a cijena noćenja je iznosila 6 eura. Prvi grad u kojem sam noćio u Galiciji je bio Fonsagrada.
Dan 9. – 24, 4 km
Iako su me svako jutro veselili izlasci sunca, taj dan je izlazak sunca na mene ostavio poseban dojam. Putem sam osim u pogledu na krajolik, uživao i u okusu kupina koje su rasle posvuda. Opet sam ranije došao do prenoćišta. O Cadavo Baleira je malo mjesto, od nekih 300 stanovnika, ali ima javni bazen, koji je besplatan. S pojedincima s kojima sam se često susretao putem, a i u prenoćištima, sam se podružio za vrijeme ručka, kojeg su za Španjolce s kojima su se družile, a taj dan i za sve nas koji smo se tamo našli, priredile dvije cure (jedna iz Češke, druga iz Slovačke). Svako popodne sam provodio na isti način – pranje i sušenje veša, ručak, šetnja mjestom, pisanje dnevnika, javljanje bližnjima, odmor i priprema za idući dan. Večerao nisam nikada jer se u Španjolskoj večera poslužuje tek od 20, 21 h, što je meni bilo kasno. Osim kasnog izlaska i zalaska sunca te kasnih večera, nešto na što nisam bio naviknut je i siesta – dio dana od 14:30 do 16 h kada gotovo ništa ne radi, a ulice su često prazne. Taj dio dana sam obično koristio za šetnju mjestom u kojem sam i fotkanje.
Dan 10. – 30, 2 km
Deseti dan sam 1. puta na Caminu prehodao dionicu dužu od 30 km. Razveselilo me vidjeti oznaku na stupiću na kojem je pisalo manje od 100 km do kraja. Taj dan sam proveo u Lugu – gradu poznatome po tome što je u potpunosti okružen rimskim zidinama koje su pod UNESCO – ovom zaštitom. Zidine su duže od 2 km, visoke 10 do 15 metara i imaju 71 toranj. Široke su i uređene za šetnju, pa sam ih cijele prehodao. Svidio mi se Lugo. Osim zidina zanimljiv je i rimski most preko rijeke Minho, te centar grada – katedrala, crkve, palače i gradska vijećnica. Sveukupno sam taj dan, što vezano uz Camino, što uz turistički obilazak Luga, prehodao nešto manje od 40 km.
Dan 11. – 26, 1 km
Krenuo sam uobičajeno rano, dok još dan nije svanulo. Kišica je malo padala, pa prestala, a onda je počelo jako grmjeti. Grom je udario negdje blizu i tog trena je na cesti uz koju sam hodao nestalo rasvjete. Opet sam hodao po mrklom mraku sam, otvorenim terenom. Nisam se imao gdje skloniti, pa mi hodanje u tim uvjetima nije bilo ugodno. Kiša je ubrzo potpuno stala, a prestalo je i grmjeti, ali dan je, čak i kad je osvanuo – bio siv. Iako sam planirao prenoćiti u prvom javnom prenoćištu do kojeg dođem – nastavio sam hodati još 6 km do Ferreire. Tamo je moguće smjestiti se samo u nekom od privatnih prenoćišta. Noćenje sam platio 10 eura, a četverokrevetnu sobu sam dijelio s još 3 hodočasnika, zapravo s ekipom s kojom sam se najčešće sretao i povremeno družio – 2 Belgijanca i 1 Tajvancem. Prvi puta smo dobili pravu posteljinu, velike ručnike i gel za tuširanje. Bili smo jako zadovoljni time. I ručak od 9 eura je bio dobar. Iako jedem gotovo sve, iz dobivene juhe sam prebrao nešto krtog mesa i izdvojio „žlundre“. Isto su napravili i Belgijanci, ali Tajvanac nam je rekao da je to najbolji dio te juhe i pojeo i naš dio. Bilo je zabavno gledati ga kako slasno jede.
Dan 12. – 21, 0 km
U samom početku puta sam naišao na crkvicu i groblje. Zanimljiva su mi groblja tamo jer su grobovi poslagani na „katove“ i oko crkve tako da na neki način tvore zid, a crkvica se od tog zida često jedva vidi. U nastavku puta se na mene zatrčao pas – njemački ovčar koji je izgledao kao da će me napasti. Kad mi se približio je ipak zastao i ostao tako stajati, a ja sam iznenađen, pitajući se što je to sad bilo, ubrzao korak. Kasnije su me sustigli cimeri iz Ferreire, pa smo dionicu puta svi prehodali cestom mimoilazeći se s kravama. Krajolik je bio divan.
U mjestu Melide dolazi do spajanja Francuske rute i Camina Primitiva, pa sam pretpostavljajući da bi moglo biti problema s pronalaženjem smještaja – smještaj rezervirao dan ranije. Cijelim putem – gdje god sam došao, od prenoćišta do kafića, dućana, restorana – apsolutno nitko ne priča ni riječ engleskog, pa sam uz pomoć google prevoditelja rezervaciju uspio napraviti na španjolskom. Tamo sam ručao specijalitet te pokrajine – hobotnicu. Ni Španjolci koji su hodali Caminom nisu pričali engleski, ali u tom restoranu sam naišao na njih nekoliko koji su znali nešto engleskog jezika. Ponudili su me papričicama – koje su slatke, ali se u cijelom tanjuru tih slatkih nalaze i 3 ljute. Nisam naletio ni na jednu ljutu, a to jelo sam nazvao Ruskim ruletom. Bilo je zabavno.
Dan 13. – 35, 0 km
Trinaesti dan sam prehodao najdužu dionicu. To mi nije bio problem. Problem su mi bile horde ljudi s kojima sam se mimoilazio. Osim što je Francuska ruta većini prvi odabir kada krenu na Camino, pa s nje dođe puno hodočasnika i biciklista, koji se na toj dionici susreću i sa svima koji hodaju Camino Primitivo, puno Španjolaca hoda samo tih zadnjih 100 km do Santiaga, a neki dolaze i busevima koji im prevoze stvari, a oni samo malo prošetaju. Smještaj od 12 eura, u O Pedrouzu, sam rezervirao dan ranije. Kao da mi nije bilo dosta ljudi cijeli dan putem, u prenoćištu me neka žena iz Španjolske tražila da joj izmasiram stopala, jer se dosađivala dok je njezinoj prijateljici stopala masirao njezin muž, prijatelj ili što im je već bio. Nije znala engleski, pa sam se napravio kao da je ne razumijem. Bila je uporna, pa sam rekao„ne treba, hvala“, na što mi je ona rukama pokazala da ne misli na to da ona meni izmasira stopala, nego ja njoj. Da me ne gnjavi, pobjegao sam ručati u obližnju zalogajnicu. Nakon što sam pojeo, tamo su došli Belgijanci, pa sam se družio s njima da se što kasnije vratim u prenoćište.
Dan 14. – 21, 2 km
Dan kada sam stigao do Santiaga de Compostele. Ustao sam rano i već oko 6 sati krenuo hodati kako bi izbjegao gužvu putem. Belgijanci, kojima ovo nije bio 1. put da su na Caminu, su mi rekli da ću blizu cilja čuti zvukove gajdi. Upravo to se nešto prije 10 h i dogodilo. Bio je poseban doživljaj približavati se tom zvuku, uz njega proći kroz prolaz i zakoračiti na trg ispred katedrale sv. Jakova. Neko vrijeme sam proveo sjedeći na trgu i uživajući u trenutku. Sve više ljudi je dolazilo, a ubrzo je došla i meni poznata ekipa – Belgijanci, Tajvanac i Slovak s kojim smo se isto često susretali, pa smo svi zajedno u obližnjem parku čekali svoje potvrde o prijeđenom putu. Preko aplikacije na mobitelu se u svakom trenutku može provjeriti koji redni broj je na redu za primiti potvrdu, pa smo znali koliko vremena imamo. Nakon što sam primio potvrdu i pozdravio se s ekipom, otišao sam u katedralu. Trenutno se obnavlja, ali moguće ju je posjetiti. Začudio sam se koliko je ukrašena. Fasciniralo me njihalo za tamjan za koje sam čuo da je teško 36 kg. Obilazak katedrale sam završio posjetom kripte s ostacima Isusovog apostola, svetog Jakova. Ostatak dana sam proveo šetajući gradom. Noćio sam u samostanu koji je preuređen da bude javno prenoćište za hodočasnike, u kojem sam uspio unajmiti jednokrevetnu sobu za 20 eura.
Camino Primitivo je završen, ali moje pješačenje i put još nisu. Odmah idući dan iz Santiaga de Compostele sam se uputio prema zapadu, do oceana, prvo do Muxie, a onda do Fisterre. Sveukupno sam u 18 dana prehodao preko 500 km, izgubio 6 kg i dobio samo 1 veći žulj (i to 1. dana puta do Muxie). Ne mogu reći da me taj hodočasnički put posebno promijenio, ali svakako se trebao dogoditi, bilo je baš onako kako je trebalo biti i na kraju svega – bilo je to posebno putovanje, iskustvo i doživljaj.
camino primitivo, camino primitivo, camino primitivo, camino primitivo
2 komentara
Ines
25. kolovoza 2020. u 11:19Čestitke na pređenom putu i svaka čast sam se uputiti na takvo putovanje! 👏👏👏
HPD1895
5. siječnja 2021. u 15:50Odličan članak i fotke! Jako zanimljivo putovanje. 👍