Menu
Druge destinacije / Španjolska

Fisterra

Fisterra – kako se naziva u Galiciji u kojoj je smještena, španjolskog naziva Finisterre (lat. finis terrae – kraj zemlje) je mjesto na zapadnoj obali Španjolske. U doba Rimljana se smatralo da je Cabo Fisterra najzapadnija kopnena točka zemlje, pa je Fisterra postala poznata kao „kraj svijeta“. Iako već dugo znamo da nije tako – Fisterra i dalje intrigira i zanimljivo je područje kojeg posjećuje sve više ljudi. Mnogi hodočasnici nakon što završe svoj put u Santiago de Composteli, produže još 90-ak kilomatara do Fisterre. Popularna je destinacija i za sve veći broj turista koji žele doći na „kraj svijeta“ i uživati u nevjerojatnim pejzažima – kombinaciji pješčanih plaža i stijena, te u zalasku sunca nad Atlantskim oceanom.

Od Muxíe do Fisterre sam prehodao 33.1 km. Bio je to osamnaesti dan mog hodačkog puta, zadnji. Iako gotovo svi koji dođu do Santiaga de Compostele i krenu hodati dalje prema obali, svoj put nastave u Fisterru, a završe u Muxíi, ja sam napravio obratno. Htio sam svoj Camino završiti na „kraju svijeta“. Iz Muxíe sam krenuo nešto prije 7 h. U blizini je bio house & techno festival, pa sam početni dio puta prehodao neplanirano slušajući muziku. Krajolik kojim sam hodao je bio lijep, većinom kroz šume. Osjećao sam se dobro i nisam imao potrebu stajati radi odmora, osim nakratko dok sam doručkovao. Isprobao sam neki sendvič koji je bio „punjen kajganom s krumpirom i rajčicom“. Neobično je izgledao, ali je bio ukusan. Iako put ide uz obalu, ocean mi nije bio na vidiku, sve do pred kraj rute.

Došavši u Fisterru odmah sam imao priliku uživati u pogledu na zaljev i pješčanu plažu (Praia de Langosteira) dugu 2.5 km koja dominira mjestom i na kojoj se, s obzirom na to da se smjestila u zaljevu – smije kupati. Javni smještaj za hodočasnike nije radio 2 dana (zbog praznika), pa sam se smjestio u privatni u kojem je noćenje bilo 12 eura. Otišao sam do  turističkog ureda gdje sam priložio hodočasničku obilaznicu i dobio priznanje i za uspješno prehodanu Fisterranu – dio puta Svetog Jakova koji završava „na kraju svijeta“. Nisam se dugo zadržao u šetnji centrom mjesta jer me još čekao put do rta (Cabo Fisterra), krajnje točke.

Na “kraju svijeta”

Tri kilometra od centra Fisterre se nalazi poluotok koji se stoljećima smatrao krajnjom točkom svijeta i najveća znamenitost tog kraja – svjetionik/ Faro di Fisterra čije se svjetlo vidi s udaljenosti od čak 65 km . Pješačka staza do tamo vodi uz cestu i mnogo ljudi njome prolazi. Mnogi dođu i osobnim vozilima, kamperima, autobusima – prilična je gužva tamo. Ispred svjetionika su kafić/restoran i hotel. Došetao sam do svjetionika, a posebno me razveselilo doći do „gojzerice“ – skulpture na rubu litice. Vjetar je prilično puhao, ocean je stvarno izgledao moćno i impresivno, isto kao i litice.

Iako to djeluje opasno i ne preporučuje se (postoji znak upozorenja, ali nikakvim znakom nije zabranjeno), vidio sam da bi se tim oko 130 m visokim liticama mogao spustiti do oceana – što sam i napravio. Imao sam prilika i ranije, ali tek sam tamo namočio noge u oceanu. Brzo su mi se smrznule pa sam ih ostatak vremena sunčao i grijao! Bio sam u zavjetrini, na stijeni odmah uz ocean, uživao gledajući to beskrajno plavetnilo, slušajući valove pored sebe i pijuckajući pivo na kraju svijeta. Može li bolje?! Stvarno sam se osjećao kao da sam sam na svijetu i da „nema dalje“. Uživao sam u tim trenucima i u činjenici da je moj Camino završio na najbolji mogući način. Baš mi se nije dalo otići, pa sam se tek nakon 2 sata popeo natrag do svjetionika.

Večer u Fisterri sam proveo na „plaži za zalaske“, ali ne i za kupanje. Fisterra je smještena na Obali smrti (Costa da Morte). Mnogi moreplovci su stradali zbog brojnih grebena uz obalu, a na mnogim plažama duž te zapadne španjolske obale je zbog otvorenog mora, stijena i jakih morskih struja, zabranjeno kupanje. Zalazak je bio jako lijep. Na plaži je bilo ljudi, ali nije bila gužva. Pojedinci su meditirali, jedan par je plesao, neki su vježbali jogu, a neki samo sjedili i uživali u trenutku. Atmosfera je bila baš nekako mirna, ugodna i posebna. Ima „nešto“ u pogledu na beskrajan ocean i zalasku sunca.

Dodatne info:

http://www.galiciaguide.com/Finisterre.html

Bez komentara

    Ostavi dojam