Menu
Aktivni odmor / Hrvatska

Bijele stijene

Bijele stijene (1335 m) zajedno sa Samarskima imaju status strogog rezervata prirode. To područje Velike Kapele, kojem pripadaju, je bogato krškim oblicima, što Bijele stijene čini jednom od najatraktivnijih planinarskih destinacija u Hrvatskoj.

Bijele stijene
su strogi rezervat prirode
i jedna od najatraktivnijih
planinarskih destinacija
u Hrvatskoj.

Možete im pristupiti iz nekoliko smjerova i različito dugim / kratkim, manje i više zahtjevnim stazama. Najjednostavnija opcija je Begovom stazom, iz smjera Tuka ili Jasenka (stazom koja uključuje šumsko okretište iznad Begove staze – planinarsko sklonište „Miroslav Hirtz“ Bijele stijene – vrh Bijelih stijena). Mi smo kombinirali kako bi napravili kružnu turu i do starta za planinarenje, došli iz smjera Ogulina (jer smo se, naravno „morali“ vratiti u Ogulin, kako bi dan završili jedući palačinke tamo), preko Bjelskog i Jasenka.

U samom početku našeg izleta iznad nas je preletjela ogromna sova. Divim se sovama pa me to baš razveselilo. Putem smo, hodajući strmom šumskom stazom naišli i na leptire, razne gusjenice i skarabeja. Kod planinarskog skloništa „Miroslav Hirtz“ Bijele stijene smo se malo zadržali jer smo sreli poznate nam planinare. Oni su krenuli istom stazom kao i mi, nešto ranije i imali čast sresti medvjeda. To nije nešto što želite, ali hodajući tako netaknutom prirodom i tim područjem – lako je moguće da će se dogoditi. Dobra stvar je što medvjedima nije do „druženja s ljudima“! Čim čuju ljude koji pričaju i remete im mir – odu bez da vi uopće znate da su bili u blizini. 

Od skloništa do vrha Bijelih stijena postoje 2 puta – lakši i teži. Obadva zahtijevaju spretnost, osigurana su čeličnom sajlom i ponekim klinom. Ako se bojite penjanja i/ili visine – taj uspon nije za Vas. Također, taj dio uspona treba izbjegavati kada je kišno vrijeme i mokra stijena jer može biti veoma opasan. Vrh Bijelih stijena je označen natpisom na kamenu, a pogled je otvoren na sve strane. Iako se lijepo vidio i vrh Samarskih stijena, Bjelolasica i Klek kojem se uvijek razveselim, posebno sam uživala sjedeći na rubu stijene i gledajući stijene i šumu ispod sebe.

Spustivši se s vrha krenuli smo drugim putem, zahtjevnijom stazom s češćim uspinjanjima i spuštanjima. Naišli smo na mnoštvo nevjerojatnih krških oblika. Prsti, katedrala, vrata, razni tornjevi i amfiteatar su samo dio te galerije. Osim visokih, okomitih, snježno bijelih stijena, to je područje bogato i dubokim ponikvama na čijem dnu uvijek ima snijega. Hodajući kroz Klanac kostura (koji nije tako strašan kako zvuči) i Begovom stazom kroz tjesnac Vrata završili smo svoju planinarsku turu upoznavši samo djelić ljepota koje to područje nudi.

1 komentar

Ostavi dojam