Menu
Gradovi/Mjesta / Hrvatska

Split

Split je grad u kojem nikako da se zaustavim kako spada. Kroz njega prođem na putu do/sa trajekta kad putujem na neki od otoka ili ga zaobiđem na putu do južne Dalmacije. Jednom smo Tomislav i ja planirali provesti u Splitu nekoliko dana i planinariti po Mosoru – to je propalo jer su se javili problemi s mojim koljenom (koji su završili s 3 operacije). Tako je Mosor ostao jedina planina u Hrvatskoj na koju moja gojzerica nije stupila. Split sam ipak posjetila. Iako opet – jedva. U povratku s Visa ostala su nam još 4 dana godišnjeg odmora. Trajekt će nas ostaviti u Splitu. To je bila idealna prilika da u tom, najvećem dalmatinskom gradu, ostanemo koji dan.

Za vrijeme plovidbe smo tražili smještaj. Nije pametno usred sezone tražiti smještaj u Splitu jer je gotovo sve već zauzeto (pogotovo kada se u tom razdoblju održava festival Ultra). Nama je uvjet osiguran parking. Nigdje se ne želimo tlačiti tražeći parkirno mjesto, pogotovo u gradu kao što je Split. Nismo uspjeli naći apartman koji nam to nudi. A onda je krenula zezati i internetska veza. Na kraju smo doplovili do Splita, a smještaj nismo osigurali. Ok, nećemo forsirati, ali ovog puta nećemo ni samo proći i nastaviti putovanje odmah. Bilo je 11 h, dan je bio pred nama, natrag doma možemo putovati i noću. Split nikako nije grad koji se može istražiti u 1 dan, ali kad ne ide drugačije – bolje i taj 1 nego nijedan.

Tomislav je već više puta bio u Splitu, pa je preuzeo ulogu mog vodiča. Iako zna “skrivena mjesta” gdje inače bude mjesta za parkiranje, trebalo nam je sat vremena da nađemo parking. Dobra stvar je bila da smo auto uspjeli ostaviti nedaleko centra do kojeg nam je trebalo svega nekih 15-ak minuta šetnje. Znajući koliko sam grintava kad sam gladna, prvo me odveo na ručak – da to riješimo pa da bezbrižno điramo gradom. Hodajući prema centru zastali smo u restorančiću Buffet Fife. Ručak je bio ukusan, cijene pristupačne, posluga ok – ja zadovoljna.

Naš đir po Splitu smo započeli posjetom Samostana sv. Frane. Tomislavu to nije bio plan, ali vidjela sam da je samostan otvoren pa sam (kad smo već tamo) “morala” zaviriti unutra.

Prošetali smo Prokurativama – poznatim splitskim trgom na kojem se održavaju razne priredbe od kojih je najpoznatiji festival zabavne glazbe.

Od poznatih trgova tamo koje svakako treba posjetiti su i Voćni trg (Trg braće Radić) i Narodni trg (poznatiji pod imenom Pjaca). Voćni trg krase mletačka kula, barokna palača obitelji Milesi i kip Marka Marulića autora Ivana Meštrovića. Na Narodnom trgu pogled privlači stara Gradska vijećnica.

Nastavili smo obilaziti znamenitosti grada. Prošetali smo do kazališta i crkve i samostana Gospe od zdravlja.

U Marmontovoj ulici smo se kratko zaustavili kod fontane „Pirja“ – šake koja pokazuje figu, iz koje voda pada u lijevak. Ulica je dobila ime po Napoleonovom maršalu – osvajaču koji je zaslužan za urbanizaciju dalmatinskih gradova, pa tako i Splita. Zbog secesijskih zgrada jedna je od najljepših ulica u gradu, a zbog brojnih trgovina je prava shopping oaza u centru grada.

Strossmayerovim perivojem, poznatim pod nazivom Đardin, smo došetali do Zvonika sv. Arnira i spomenika Grguru Ninskom. Postoji vjerovanje da svakoga tko u prolazu dodirne Grgurov nožni palac prati sreća i da će mu se ostvariti želja. Postoje 3 takva spomenika, djela Ivana Meštrovića. „Grgura“ sam želeći želju primila za palac još ranije u Ninu, pa u Varaždinu. Te želje su mi se ostvarile, pa sam isto napravila i u Splitu.

Dioklecijanova palača

Pored spomenika Grguru Ninskom se nalazi sjeverni, glavni ulaz u Dioklecijanovu palaču – Zlatna vrata.

Velik dio antičke palače je sačuvan i pod zaštitom je UNESCO – a. Dao ju je sagraditi i u njoj je živio nakon povlačenja s prijestolja pa do smrti, car Dioklecijan. Hodajući zanimljivim uličicama došli smo do centra palače – Peristila. Oduševio me izgled tog antičkog trga, Sfinga koja se nalazi na njemu, Jupiterov hram, obližnji Vestibul, ali i Dioklecijanovi podrumi.

U samom centru Dioklecijanove palače se nalazi Katedrala sv. Dujma – zaštitinika Splita. Prvotno je bila carski mauzolej, sagrađen početkom 4. stoljeća, a sada je najstarija katedrala na svijetu. Najviše smo se zadržali upravo tamo. Popeli smo se na zvonik katedrale i uživali u pogledu na grad. Ulaz u Dioklecijanovu palaču se ne naplačuje, ali se naplačuju ulaznice za katerdalu, zvonik, krstionicu i Dioklecijanove podrume (cijene su od 15 do 40 kn, cca 2 do 5,5 eura).

Dio vremena u Splitu smo proveli i na tržnici. Svega se nađe tamo, a nas je privukao jedan štandić s proizvodima od lavande. Šetnju smo nastavili splitskom rivom, a svoj posjet Splitu završili šetnjom po Stazi slave splitskog sporta. Na početku zapadne obale je spomenik hrvatskom ribarstvu, a dalje se obalom nailazi na pločice s imenima svih Splićana koji su osvojili Olimpijske medalje. Pratim rukomet od djetinjstva, još od 1996., kada je muška rukometna reprezentacija osvojila Olimpijsko zlato. Još uvijek mi je to najzanimljiviji sport pa mi je bilo lijepo vidjeti pločice s imenima pojedinih rukometaša i zastati kod one svog prezimenjaka. Bilo je zanimljivo prisjetiti se i još nekih osvajača Olimpijskih medalja.

Svidio mi se Split. Ovaj posjet je bio kratak, ali dovoljan da dobijem želju vratiti se u taj grad i bolje ga upoznati.

2 komentara

  • Avatar
    Ines
    5. siječnja 2021. u 15:46

    Nama je auto u Splitu crknuo, pa smo umjesto 4 dana tamo bili 6! Meni je bilo baš super! 😆 Jako mi je lijep Split. 😊

    Odgovori
    • Mihaela
      Mihaela
      5. siječnja 2021. u 20:12

      Kad se već moralo dogoditi tako nešto – onda dobro da vam se dogodilo tamo i da vam je na kraju bilo lijepo! 🙂

      Odgovori

Ostavi dojam