Menu
Aktivni odmor / Hrvatska

Paraglajding iznad Triblja

Ostvarenje moje želje da skočim padobranom je zbog problema koje imam sa sinusima i ušima/bubnjićima postalo sve manje ostvarivo. Nisam željela zbog nagle promjene tlaka dio dana provesti nagluha ili gluha, imati glavobolju i slično. Nisam htjela odustati ni od svoje želje, pa sam pronašla verziju koja mi može omogućiti nešto slično bez stvaranja ikakvih problema – paraglajding! Sve sam dogovorila s jednim klubom paraglajdera iz Zagreba i čekala da vremenski uvjeti za let budu povoljni i da me pozovu. Čekanje je potrajalo nekoliko tjedana jer sam odabrala određenu destinaciju – Tribalj, pored Crikvenice. Želim na vidiku imati more, koje toliko volim, a let iznad Triblja omogućava i pogled na jezero i na drage mi planine, tako da sve druge destinacije (a bilo ih je stvarno puno) nisu dolazile u obzir!

Poziv je došao krajem tjedna koji mi je bio pretrpan poslom i obavezama. U petak sam se trebala pojaviti na jednoj proslavi, u subotu ujutro raditi, navečer ići na vjenčanje prijatelja i već sam krenula kalkulirati što ću i kako otkazati kako bi napokon mogla letjeti, a onda sam s druge strane čula – let je u nedjelju, ako ti tako odgovara! WoOhoO, nedjelja mi jedina i odgovara! Doći ću skršena od posla i proslava, ali nema veze – živnut ću kad poletim!

Dan prije polaska sam se čula s prijateljicom koja je znala što namjeravam, ali nije znala detalje i da je taj dan „tu“. Kad ih je saznala njezina reakcija je bila „Molim?! Čeeeekaj, čekaj, ne možeš ići sama, samo tako, s tamo nekim likom, bacit’ se s brda! A, ne, ne – idem ja s tobom!“. Rekla sam joj da je ta ekipa s kojom idem profesionalna, da nisam zvala dečka ni ikog od prijatelja jer nikoga nisam htjela maltretirati da me „prati“ –  idem ispuniti svoju želju, sve sam dogovorila s ljudima koji su u tome, čemu komplicirati… Svejedno, nije se dala razuvjeriti, rekla je da me ne može i ne želi pustiti samu i neka javim da ću doći vlastitim prijevozom. Brzo smo isplanirale da onda kad već i ona ide i ne ovisimo o ostatku ekipe i prijevozu s njima, cijeli dan pretvorimo u izlet.

Ona sekunda kad izgubiš tlo pod nogama i iako si još jako blizu zemlji osjetiš da letiš je već doživljaj, a sve nakon toga – neopisivo!

E, pa taj dugo iščekivani dan je počeo rano, puno prerano. Taman kad sam zaspala alarm za buđenje je zazvonio pa iako jesam odspavala neka 2 i pol sata, nisam imala osjećaj da sam uopće spavala. I tako smo moji podočnjaci i ja krenuli u nove avanture! Prvo sam se našla s prijateljicom, a onda s paraglajderima, na startu u Zagrebu. Nakon rasporeda po autima i dogovora di se svi nađemo (jer je još bilo ekipe koja je išla vlastitim prijevozom) uputili smo se u smjeru Crikvenice. Uz kratku pauzu u Fužinama do uzletišta na brdu Tić smo svi stigli oko 10:30.

Izjasnila sam se da bi htjela letjeti prva i želja mi je bila ispunjena, vjerojatno jer se nikome nije žurilo, a neki su se i predomišljali. Od svih cura tamo ispostavilo se da su sve osim mene i još jedne cure pratnja, pa sam možda i zato imala prednost.

Dobila sam kacigu, letačko odijelo koje mi je bilo puno preveliko, ruksak gotovo moje visine i težine i jagode! Da, dok mi je davao upute moj tandem partner me usput „našopao“ jagodama! U tandemu instruktor stoji iza, tako da sam ja bila ta koja je u startu morala potrčati i povući sve za sobom, a ja sam sa svim tim teretom (i još totalno neispavana) jedva stajala na nogama! Svjesna da moram iskoristiti svaki atom snage da uopće krenem, krenula sam prenadobudno, previše se nagnula prema naprijed, pa iz prvog pokušaja nismo uspjeli poletjeti, ali nekoliko sekundi kasnije, drugi je bio uspješan! 

Ona sekunda kad izgubiš tlo pod nogama i iako si još jako blizu zemlji osjetiš da letiš je već doživljaj, a sve nakon toga – neopisivo! Ništa od adrenalina – bilo mi je tako ugodno ljuljuškati se na nebu, smirujuće i opuštajuće pritom uživati u pogledu na Kvarner i otoke, Učku, Tribaljsko jezero i južno prema Velebitu… Nisam čak fotkala kao inače jer sam htjela uživati u trenutku. Ovisno o tome kako bi uhvatili zračnu struju smo letjeli brže/sporije. Bilo je trenutaka u kojima smo odjednom prilično brzo počeli padati, a onda bi nas neka druga struja naglo podigla! Skroz zanimljivo!

Tandem partner mi je rekao da dosta ljudi teško podnese taj let. Osim straha, glavni problemi su vrtoglavica, mučnina, čak i povraćanje. Ja nisam imala nikakvih problema pa me videći orla kako leti pored nas upitao želim li doživjeti kako je pticama. Naravno da želim! Nakon toga je počeo raditi „spirale“! Povremeno sam zažmirila kako mi pogled na divnu okolinu ne bi odvlačio pozornost i stvarno se osjećala k’o neki orao koji laganini plovi zrakom, a onda naglo krene mijenjati smjerove i strmoglavi se prema nekom cilju! Instruktor je bio baš zadovoljan uvjetima i što baš sa mnom leti – rekao mi je da mu se čim me vidio učinilo da bi ja mogla biti najbolji kandidat za let i eto – nisam nas povratila, a čak je uspio uz mene biti kreativan i izvesti neke letačke figure – ‘di ćeš bolje!

U zraku smo bili 40-ak minuta. Sletjeli smo na livadu u blizini Tribaljskog jezera. Prijateljica me već čekala dolje. Dok smo slagali opremu vidjela sam, a kasnije i saznala detaljnije, da su svi koji su letjeli nakon mene – letjeli puno kraće i doslovno se samo „spustili“! Nije bilo nekog posebnog „igranja“ sa zračnim strujama, a „spirale“ im nitko nije ni spomenuo, tako da sam očito i ja imala sreće s odabirom svog tandem skakača. Paraglajding je ispunio sva moja očekivanja, čak i više. Očekivala sam da će biti zabavno, ali nisam i da će biti tako ugodno i smirujuće, gotovo meditativno iskustvo. Definitivno nešto što treba ponavljati s vremena na vrijeme.

Pozdravile smo se s ekipom i nastavile dalje – prvo u Crikvenicu gdje smo ručale, malo prošetale i provele nešto vremena na plaži. Nakon toga smo se uputile u Gorski kotar. Cilj su nam bili Vražji prolaz i Zeleni vir. Adrenalinska avantura je na kraju bilo spuštanje i jedno mimoilaženje s drugim autom po uskoj, strmoj cestici do tog izletišta, ali uspjele smo zahvaljujući prijateljičinim vozačkim sposobnostima (koje su ponekad nadnaravne)! Jezerce, slap, šetnja drvenim mostićima i stepenicama kroz kanjon i slušanje zvukova vode su nam idealno odgovarali za kraj izletničkog dana. Bio je to savršen dan! Doma sam se vratila navečer, skršena od umora na jedan način, a na drugi opet tako puna energije, zadovoljna i sretna.

paraglajding, paraglajding, paraglajding, paraglajding

Dodatne info:

http://www.sky-riders-paragliding-croatia.com/

Bez komentara

    Ostavi dojam