Tomislav i ja smo za vrijeme ljetovanja, osim plivati, htjeli i planinariti, ali ne samo zato da idemo uzbrdo, nego da upoznamo što više brda i planina. To je značilo da nećemo ljetovati na nekom otoku jer bi tamo bili „zatočeni“ i mogli planinariti po jednom brdu, a opet htjeli smo se osjećati kao na otoku, biti u nekoj pustoj uvalici… Uzimajući sve to u obzir, Pelješac mi se učinio kao odličan izbor. Nije otok, al nije ni daleko od toga, dovoljno je velik da se po njemu ima gdje hodati i ići, po putu do tamo/natrag možemo obići još mjesta i planina gdje još nismo bili, a i idealan je kao polazna točka za otići na izlete na Mljet ili na Korčulu!
Nakon malo googlanja i nekoliko mailova odlučili smo da naša ljetna destinacija bude Žuljana. Nakon što sam se čula s vlasnicom apartmana da joj kažem da ćemo joj tokom dana uplatiti akontaciju – zove ona mene odmah natrag – da mi kaže da ne bi htjela da se „razočaramo“, da su plaže lijepe i more toplo, ali da osim toga, tamo nema „stvarno ničega, nikakve zabave za mlade“! Hm, nismo stari, ali nismo baš ni tako mladi kako izgledamo! Baš mi je bilo simpatično kako nas je „upozorila“ i lijepo nam potvrdila da smo odabrali pravo mjesto!
Od 3 tjedna godišnjeg odmora prvih 10 dana smo putovali do Pelješca tako da smo duž srednje i južne Dalmacije zastajkivali kod prijatelja i rodbine. U Žuljanu smo stigli na „2. dio godišnjeg“ koji smo htjeli provesti sami, daleko od svih i svega. Brzo smo našli apartman, nema se tamo gdje zalutati! Domaćica Ane nas je lijepo dočekala. Poklonila nam je bocu vina i ponudila se da bude na usluzi ako što zatrebamo, ali nije bila naporno ljubazna niti se nametala kako neki znaju… Ne volim preljubazne ljude, djeluju mi lažno. Svidio nam se apartman i brzo smo se navikli na novi „privremeni dom“.
Žuljana je smještena na sredini Pelješca, u velikoj uvali otvorenoj prema zapadu i naseljena je s 200-tinjak stanovnika. Stvarno nema „ništa“, a opet ima „sve“! Ima poštu, malu suvenirnicu/dućan (gdje su magneti skuplji nego na dubrovačkom Stradunu, a i nije ih neki izbor), restoran koji ima odvojene terase od kojih jedna ’’glumi’’ kafić, povremenu tržnicu od 3 štanda s domaćim povrćem i proizvodima, pekarnu, vinariju i malu crkvu/kapelicu (koja je uvijek bila zatvorena).
Za sve važnije, pa čak i običnu tjednu kupovinu namirnica se odlazi u Ston. Mi nismo imali tu potrebu jer smo znali gdje idemo i došli tamo spremni! Nama najvažnije – Žuljana ima prekrasno tirkizno, bistro more i puno lijepih plaža i uvalica koje su poluprazne ili prazne. Toliko ih je da ih ni svi turisti koji dođu u apartmane malobrojnih stanovnika, ni svi stanovnici da se nađu tamo istovremeno – ne mogu popuniti!
Bili smo smješteni nekoliko koraka od glavne plaže. Tamo smo se znali bućnuti obično kad bi došli s nekog izleta, kasno popodne ili na večer. Prvo smo se kupali na južnom dijelu uvale. Svidjela mi se jedna plaža s posebno lijepim pogledom na brda, sitnim bijelim kamenčićima i borom koji je svoju krošnju s češerima spustio do mora.
Kupali smo se svaki put na drugoj plaži i jednom na stijenama. Onda smo otišli u šetnju drugom stranom zaljeva i našli „svoju“ uvalicu. Tamo smo imali sve. Šljunčanu plažu veliku taman za nas dvoje, grote i stijene, borove i hladovinu, čak i svoju „špiljicu“. Kroz špilju se moglo proći do drugog ulaza u more! Imali smo i dobar pogled na zelena brda nad Žuljanom, čitavo mjesto i zaljev koji me svaki put oduševljavao svojom bojom mora!
Žuljana je mjesto u kojem sam doživjela jedan od najljepših zalazaka sunca! Iako zadarski prisvaja taj epitet, tamo sam bila više puta i nikad nisam vidjela ni blizu lijep zalazak. Neke od najljepših sam vidjela u Senju, al’ tamo sam toliko često, da bi bilo čudno da nisam naišla na neki takav. U Žuljani sam se u samo tjedan dana nagledala nestvarno lijepih zalazaka! Redovito sam ih gledala tako da se sjednem u plićak i uživam u prizoru, ili da za vrijeme zalaska plivam.
Uživali smo i u pogledu na Lastovo, koje nam je izgledalo k’o svemirski brod koji se spustio na more! Nama se pak, „nepoznati leteći objekt“ jednu večer pokušao spustit u apartman! Večerali smo kad je nešto baš jako bubnulo u prozor! Izašli smo na terasu i vidjeli ćuka koji nas je gledao u čudu, pa nakon dosta vremena sav smušen oteturao! Sove i ćukovi su mi jedne od dražih životinja. Razveselila sam mu se, ali mi ga je bilo žao jer se vjerojatno prilično jako udario. Ne znam jel’ Pelješac poznat po staništima tih ptica ili je i to i suvenir na koji smo naišli u suvenirnici bila slučajnost. Za uspomenu iz Žuljane, osim magneta, kupili smo i ćuka napravljenog od školjkica i puževa.
U Žuljani smo naišli i na piramidu, zelenu i šumovitu, ali – piramidu, s istaknutim bridovima i karakterističnim oblikom! Točnije uočili smo je među brdima koja čuvaju leđa mjestašcu… Biti tamo je stvarno bio doživljaj – nesvakidašnje i divne slike prirode u kom god smjeru da se okreneš! Žuljana, ali i Pelješac općenito su nam se baš jako svidjeli.
Dodatne info:
1 komentar
Ines
5. siječnja 2021. u 15:57Wow kako lijepe plaže! 😍