Ogulin

Ogulin je grad smješten u blizini planinarima i izletnicima zanimljivih prirodnih ljepota kao što su Klek, Bijele i Samarske stijene te Bjelolasica i jezero Sabljaci. Taj grad sam upoznala upravo zato što mi je na neki način bio polazna točka za uspone na te planine. Nije mi dugo trebalo da u Ogulin počnem dolaziti neovisno o planinarenju.

Središtem grada dominira Frankopanski kaštel. Ta renesansna utvrda s kraja 15. stoljeća danas je Zavičajni muzej. Uz arheološku, etnografsku i zbirku starog oružja tamo možete pogledati i planinarsko – alpinističku zbirku. Naime, upravo u Ogulinu je davne 1874. godine, idejom da se osnuje planinarsko društvo, započeo razvoj hrvatskog planinarstva i alpinizma. Kaštel je okružen zidinama, unutar kojih je dvorište u kojem se nalazi spomenik prvim hrvatskim alpinistima poginulima na Kleku te Ivanina kuća bajke.

Ivana Brlić – Mažuranić (1874. – 1938.) je inspirirana upravo gradom u kojem je živjela i prirodom koja ju je okruživala napisala Priče iz davnine. Zahvaljujući njoj, Ogulin se često naziva zavičajem bajki, a svake godine u lipnju se tamo održava Festival bajke. Osim posjeta Ivaninoj kući bajke, tada u Ogulinu možete od kostimiranih pripovjedača čuti razne priče i legende vezane uz taj kraj. Jedna od tih priča se odnosi i na Klek – uspavanog diva koji spava nad tim gradom, planinu poznatu i kao okupljalište vještica, zloduha i vilenjaka. Još od djetinjstva obožavam Priče iz davnine i šetajući Ogulinom i parkom unutar kojeg su razne instalacije likova iz bajki razveselilo me što se čitavim gradom provlače ti čudesni likovi.

Legenda se veže iz uz 50 metara dubok Đulin ponor, koji se također nalazi u središtu grada. Prema narodnoj predaji, taj dio rijeke Dobre ime je dobio po djevojci koja se zbog nesretne ljubavi bacila u njega. Jedan je od ulaza u Đula – Medvedica, najveći špiljski sustav u Hrvatskoj. U Đulin ponor neposredno prije kaštela rijeka Dobra ponire, a ponovo izvire u Tounju. Gledajući u ponor s ruba, strmina ponora je baš impresivna.

U središtu grada se nalazi i crkva Uzvišenja sv. Križa. Okružena je Parkom kralja Tomislava unutar kojeg je i spomenik kralju Tomislavu te vrelo Cesarovac iz kojeg prema legendi teče vilinska voda.

Ogulin je lako dostupan. Središte grada je od silaska s autoceste A1 od Zagreba do Splita udaljeno manje od 10 kilometara. Isto toliko je udaljen i od državne ceste D23 ako mu se pristupa iz smjera Josipdola. Vozeći se često tim pravcem oznake na cestama smo umjesto Split – Senj – Ogulin, počeli čitati Split – Senj – Palačinke.

Razlog – u središtu Ogulina (odmah uz kaštel) se nalazi hotel Frankopan koji nudi palačinke na 50 načina. Mi smo se navukli na zapečene palačinke s blitvom i sirom, ali često naručujemo i Rafaelo  palačinke i razne čokoladne verzije. Osim palačinka možete odabrati i neki od ukusnih kolača ili štrudlu. Svake godine u rujnu Ogulin sudjeluje u Tjednu štrudle – Štrudlfestu i tamo sam pojela najukusniju štrudlu od jabuka (obogaćenu karamelom). Hotel Frankopan nudi domaća, autohtona jela. Tamo možete uživati u jelima od mesa i divljači ali i u vegetarijanskim obrocima i ponekom, za te krajeve egzotičnom jelu, kao što je pureći odrezak u umaku od ananasa i Currya. U svakom slučaju svatko može naći nešto za sebe. Sva hrana je ukusna, a osoblje ljubazno.

Svakako vrijedi posjetiti Ogulin i njegovu okolicu. Kako je meni bilo planinariti na tom području pročitajte u člancima Klek i Bijele stijene..