NP Sjeverni Velebit – Zečjak

Zečjak je 1622 metra visok vrh smješten na granici sjevernog i srednjeg Velebita i dio je Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Pristupa mu se od planinarske kuće Alan, do koje je iz unutrašnjosti moguće doći iz Like preko sela Krasno i s primorske strane cestom koja se kod Jablanca odvaja od Jadranske magistrale. Dečko i ja smo se do Alana zaputili s primorske strane. Već smo, vozeći se do tamo uživali u lijepim vidicima. U planinarskoj kući se kupuje ulaznica za Nacionalni park Sjeverni Velebit, koja vrijedi 3 dana. Tamo se može i nešto pojesti i popiti.

Rekavši domaćinu koji nam je plan predložio nam je da uz Zečjak posjetimo i vrh Kitu, te dao informacije o toj kružnoj turi. Do Zečjaka od planinarske kuće Alan treba nekih sat do sat i pol hodanja. Staza nije zahtjevna. Posebno sam uživala hodajući po dugom travnatom hrptu s kojeg se s jedne strane gleda na more i otoke, a s druge u unutrašnjost Velebita.

Na Zečjaku smo se zadržali. Bilo je divno sjesti u travu, uživati u vjetriću koji je lagano puhao i gledati na otoke Rab i Pag. I pogled na unutrašnjost, na vrhove sjevernog i srednjeg Velebita, nam je bio zanimljiv jer smo gledali na kojim vrhovima smo već bili i na koje ćemo tek ići.

Dan pred nama je bio dug, nismo bili umorni pa smo se odlučili za kružnu turu i uputili prema Kiti. Ta dionica staze je bila nešto zahtjevnija jer je bilo nešto više strmijih uspona i hodanja po kamenjaru, ali svejedno je ne bi nazvala ni teškom ni zahtjevnom.

Kita je travnati vrh označen natpisom na većem kamenu. Na tom vrhu smo vidjeli najveći primjerak Lastinog repa. Iako je pogled na prostranstva Velebita i s Kite jako lijep, više pozornosti nam je ukrao leptir.

U povratku smo prvo hodali kroz šumu, a onda došli do makadamske ceste i raskrižja puteva gdje smo se nastavili spuštati prema planinarskom domu. Čak i ta makadamska dionica puta je bila zanimljiva. Priroda je tamo jako lijepa. Osjećala sam se kao Alisa u zemlji čudesa kad smo prošli pored čičaka na kojima je bilo mnogo leptira koji su počeli letjeti oko nas. Pred kraj puta smo prošli pored starih kamenih kuća i došli do Alana, mjesta s kojeg smo ujutro krenuli. Bez dužih zastajkivanja za tu kružnu turu su potrebna 3 do 4 sata hodanja.

Nađete li se na tom području ljeti, svakako ne propustite nakon planinarenja otići na plivanje u Zavratnicu. Mi smo svoj „Velebitski dan“ nastavili u toj uvali, 15-ak minuta šetnje udaljenoj od Jablanca. Zavratnica je zaštićeni krajolik i dio Parka prirode Velebit. Bilo je lijepo čitav dan, doslovno od jutra pa dok sunce nije zašlo, provesti na području Velebita i uživati u posebno lijepoj prirodi.

Dodatne info:

http://www.np-sjeverni-velebit.hr/