Menu
Gradovi/Mjesta / Hrvatska

Ston

Ston je gradić na poluotoku Pelješcu. Osim što je glavni grad istoimene općine poznat je i važan po proizvodnji soli. Ima najstariju aktivnu solanu u Europi koja je ostala vjerna tradiciji i prirodnom načinu proizvodnje soli koji se nije mijenjao još od antičkih vremena. Ipak, najpoznatiji je po svojim zidinama.

Stonske zidine su najduži očuvani obrambeni zid u Europi i drugi najduži na svijetu (nakon Kineskog zida). Nastale su nakon što je Dubrovačka Republika stekla Pelješac i zbog obrane preko brda sagradila bedeme s jedne na drugu stranu poluotoka, koji su povezivali planski sagrađene gradove/utvrde Ston i Mali Ston.

Stonske zidine su najduži očuvani obrambeni zid u Europi i drugi najduži na svijetu (nakon Kineskog zida).

Zidine su u originalu bile duge 7 km, ali su stradale u jakom potresu, pa im je sadašnja ukupna dužina oko 5,5 km. Upravo su te zidine, njihove kule i utvrde, bile razlog da posjetim Ston. Dečko i ja smo krenuli nadobudno, odlučili prehodati najdužu dionicu (čitav Veliki zid koji povezuje Ston i Mali Ston), jer što je to za nas planinare i ljubitelje hodanja… E, pa u slučaju Stonskih zidina smo se preračunali. U početku smo se fotkali pored topova, uživali u pogledu na Ston i solanu, ali nakon nekog vremena nam više nije bilo do fotkanja. Zidine su na nekim dijelovima strme, ali najveći problem je bio što smo mi hodali njima ljeti, nešto poslije 15 h. Sunce je pičilo u taj kamen i nas, hlada nigdje, a činilo nam se ni kraja zidinama. Imali smo sa sobom dovoljno tekućine i bili u dobroj formi jer smo nekoliko dana ranije svakodnevno planinarili po Biokovu, ali svejedno smo se šalili na svoj račun da ćemo se toliko preznojiti, otopiti i nestati, „ishlapjeti“ na tim zidinama, ili ostati tamo negdje mrtvi ležati.

Pred kraj našeg „pohoda“, otvorio se jako lijep pogled na Malostonski zaljev i tvrđavu Korunu, ali dok smo došli do tamo nas više nije toliko bilo briga što se ima za vidjeti! Samo smo htjeli pobjeći negdje na ravno i u hladovinu! Sa zidina smo sišli u Malom Stonu. Hodanje od tamo, natrag do Stona, uređenom šetnicom koja je tada već bila u hladu, nam nije bilo problem. Nekako smo živnuli čim smo se maknuli u hladovinu! Stonske zidine su nas dotukle samo tako, ali na kraju smo sretni da smo ih prehodali – to nam je definitivno ostao doživljaj za pamćenje. Posjetite ih, ali budite pametniji od nas. Napravite to kad nije vruć ljetni dan ili u neko doba dana kada je sunce slabije. Postoji i kraća verzija šetnje po zidinama, to je isto dobra opcija. U svakom slučaju ako tamo idete ljeti imajte sa sobom neko pokrivalo za glavu i bocu vode ili soka.

Osim po zidinama i solani, Ston je zbog blizine Malostonskog zaljeva poznat i po gastronomskoj ponudi školjaka. Tamo možete uživati u tradicionalnim jelima, ribama i vrhunskim pelješkim vinima. Ljetovali smo na Pelješcu i na povratku s poluotoka smo odlučili opet zastati u Stonu. Na preporuku prijatelja otišli smo na ručak u Konobu Bakus.

Meni smo započeli s ribljom paštetom i toplim kruhom. Ja sam pojela i juhu od kamenica, a onda su stigla i 2 glavna jela – jedan crni rižoto i jedne zelene tagliatelle s plodovima mora i kozicama. Porcije su bile tako velike da je jedna bez problema mogla nahraniti dvije osobe. Svaka je bila servirana i izgledala kao plata za dvoje! Svejedno, nije nas omela tolika količina hrane jer je sve bilo jako ukusno. Zapravo smo i dečko i ja jeli oba obroka i sve slistili. Na kraju smo opet bili skršeni. Ston nas je 2 prva puta kad smo ga posjetili skoro ubio. Prvo zidinama, onda hranom, ali sad smo već iskusni i rado mu se vraćamo! U međuvremenu smo više puta otišli prošetati tim gradom i ručati tamo. Porcije hrane u Bakusu su nešto manje (ali i dalje dovoljne da se najedete), a hrana je i dalje preukusna.

6 komentara

  • Avatar
    HPD1895
    5. siječnja 2021. u 16:05

    Zanimljiv članak i jako lijepe fotke.

    Odgovori
  • Avatar
    Antonija
    3. veljače 2022. u 13:54

    Kao i uvijek, fotke su zakon 😀

    Odgovori

Ostavi dojam