Menu
Hrvatska / Otoci

Hvar

Hvar je poznat kao najsunčaniji hrvatski otok. Pripada skupini srednjodalmatinskih otoka. Zbog svoje blage klime, mediteranske prirode, bistrog mora i lijepih plaža, bogate tradicije, gastronomije i noćnog života, privlačan je mnogim putnicima. To je jedan od otoka na koji se vraćate, čak i ako ne volite 2 puta ići na isto mjesto!

Razmišljajući gdje bi mogla otići na odmor, odlučila sam da će to biti jedan od otoka srednje ili južne Dalmacije. Moram priznati da mi Hvar nije bio opcija. Imala sam predrasude da je ljeti previše ljudi tamo. Poznat je kao otok elitnog turizma i noćnog života, a ja sam htjela mir. U jednoj šetnji gradom i u potrazi za jednim poklonom, pod ruku mi je došla debela knjiga o dalmatinskim otocima. Pomislila sam „to je to“, nije poklon koji tražim, ali idem ju nasumično otvoriti i koji otok otvorim – tamo idem! Otvorila sam Hvar! „Jao ne, kud baš Hvar“, lijep je to otok, ali nikako nije za mene! Došavši doma bacila sam se u googlanje i traženje destinacija prvo ignorirajući što sam otvorila u knjizi. Onda sam odlučila barem pogledati što se nudi na Hvaru i dati mu neku priliku, ako ništa da mogu sama sebi reći „ok, pokušala sam, pogledala i ništa me nije pozvalo da stvarno odem tamo“! E, pa sve što sam prije toga pogledala je palo u zaborav kad sam googlajući otkrila Vrbosku!

Hvar je najsunčaniji hrvatski otok s više od 2700 sunčanih sati godišnje.
zbog toga se često naziva i sunčani hvar.

Ubrzo nakon toga sam bookirala smještaj i na kraju u razmaku od 2 godine, 2 puta bila na tom divnom otoku! Osim Vrboske, koja je za mene osobno najbolja opcija za smjestiti se na Hvaru, posjetila sam i grad Hvar, Sućuraj, Stari Grad i Jelsu. Vrboska je mirno i tiho mjesto, karakterističnog izgleda i smještaja u dugom uskom zaljevu. Grad Hvar je stvarno prepun turista, jahti, brodica, restorana i barova, ali i znamenitosti. Stari Grad zbog svojih kamenih uličica i kuća izgleda nestvarno. Jelsa je pravi turistički gradić i ima, za one koji to vole, lijepe pješčane plaže. Bila sam i na najvišem vrhu Hvara – Svetom Nikoli s kojeg se pogled pruža na cijeli otok i susjedne otoke te Biokovo i kupala se u nekoliko divnih uvala od kojih bi izdvojila Malu Stinivu.

Hvar je otok koji miriše! Vozeći se glavnom cestom duž otoka (koja u dužini od 77 km povezuje Sućuraj i grad Hvar), često sam osjetila tako divan miris lavande. Osim polja lavande, Hvar je otok prepun maslinika i vinograda. S kopnom je povezan trajektnim linijama iz Splita i iz Drvenika, te katamaranskim linijama Split – Hvar – Korčula, te Split – Bol – Jelsa, a za vrijeme ljetne sezone postoje i dodate linije pa se na Hvar može doći i trajektom iz Italije te trajektom koji plovi duž Hrvatske obale od Rijeke do Dubrovnika. Ja sam oba puta na Hvar došla iz smjera Drvenika, a vjerojatno će svaki moj posjet Hvaru i nadalje započinjati iz Sućurja. Veseli me vidjeti Svjetionik Sućuraj s Biokovom u pozadini i kip svetog Nikole koji u luci u Sućurju pozdravlja sve koji dolaze i odlaze s otoka.

Nautičarima su namijenjene dvije marine – jedna je u Vrboskoj, a druga na Paklenim otocima pored grada Hvara. Na koji god način i kojim god putem krenuli –  svakako vrijedi doći na Hvar. Mene je osvojio i planiram mu se vratiti, posjetiti i Grapčevu špilju, Paklene otoke, te otkriti još poneku skrivenu uvalu i uživati u nestvarno bistrom, čistom i tirkiznom moru kakvo se ne viđa svuda!

Vrboska

Vrboska je gradić okružen gustom borovom šumom koji se smjestio na sjevernoj obali otoka Hvara. Specifična je zbog svog položaja u dubini dugog, uskog i krivudavog zaljeva, te kamenih mostova koji spajaju njegove obale zbog čega se Vrbosku često naziva „Mala Venecija“. Osim kamenih mostova, šarm tom gradiću daju i slikovite kamene kuće s obilježjima renesanse, baroka i gotike smještene s obje strane zaljeva te otočić koji se smjestio u njegovoj sredini.

Pogled privlači i monumentalna crkva Svete Marije, građena kao crkva tvrđava za obranu od Turaka u 16. stoljeću. Znamenitosti Vrboske su i barokna crkva svetog Lovre, romanička crkva svetog Petra te crkvica svetog Roka.

Vrboska je nekad bila ribarski grad, pa kulturnu baštinu tog mjesta čini i Ribarski muzej. Na žalost, nisam ga uspjela posjetiti jer je radno vrijeme u tom mjestu, a i općenito na otoku prilično nedefinirano. Nemojte se iznenaditi ako na vratima neke ustanove ili ugostiteljskog objekta naiđete na „Radno vrijeme: Pomalo“! Ja sam to doživjela! Doslovno tako napisano! U početku mi je smetalo, ali nakon nekoliko dana provedenih u toj idili i miru, čovjek se prilagodi i navikne, uvuče u to njihovo „pomalo“ stanje. Nema tamo žurbe ni stresa..! Takav bi nam život svima zapravo trebao biti!

U tom malom osebujnom gradiću ćete naići na spoj povijesti i sadašnjosti! Drugi, noviji dio grada čine vikend naselja, luksuzne suvremene vile, hoteli, restorani i ACI marina. Od plaža možete izabrati neku od brojnih šljunčanih te stjenovitih, a Vrboska ima i kamp s plažom za nudiste. Obližnji otočić Zečevo je također popularno kupalište, a ljeti se svakodnevno organiziraju i brodski izleti na popularnu plažu Zlatni rat na susjednom otoku Braču.

Ja sam za kupanje u Vrboskoj birala uvalu Maslinica, ali kako sam odlučila istraživati cijeli otok, tako sam se često kupala i izvan Vrboske i zapravo mogu reći – gdje god se odabrali kupati na Hvaru – ne možete pogriješiti! Neke plaže i uvale su manje, neke više napućene, neke su poluprazne ili prazne, ali svima je zajedničko čisto more i prekrasna priroda.

Grad Hvar

Grad Hvar se smjestio na zapadnom dijelu istoimenog otoka čiji je najveći grad, turistički, administrativni i gospodarski centar, poznat po svojim kulturno – povijesnim znamenitostima. U Hvaru možete posjetiti najstarije narodno kazalište u Europi i Arsenal na čijem katu se nalazi, Hvarsku katedralu iz 16. stoljeća, smještenu na najvećem trgu Jadranskih otoka, Franjevački samostan iz 15. stoljeća te tvrđavu Fortica (koju Hvarani još nazivaju i „Španjola“) smještenu na brdašcu nad gradom. Možete uživati kupajući se u jednoj od uvala u blizini grada ili na jednoj od plaža na Paklenim otocima do kojih za vrijeme ljetne sezone svakodnevno voze turistički brodovi. Hvar osvaja svojom arhitekturom i poviješću, šetnjom kroz uske kamene uličice, ali i gastronomskom ponudom, mediteranskom klimom i netaknutom prirodom, ponudom luksuznih smještaja, zabavnim sadržajima i bogatim noćnim životom, zbog čega se izdvaja kao ekskluzivno turističko odredište.

Za vrijeme boravka u gradu Hvaru svakako vrijedi otići do tvrđave koja ponosno stoji nad njime. Tvrđavi se može pristupiti cestom, u slučaju ako se odlučite dovesti autom ili pješice iz centra grada, sljedeći putokaze s glavnog trga, prolazeći kroz glavna gradska vrata (Vrata datulja) i penjući se stepenicama kroz stari dio grada. Pred kraj puta se hoda serpentinama, uskom cestom uz koju rastu kaktusi, palme datulja i razno mirisno mediteransko bilje.

Fortica je u prošlosti imala važnu obrambenu ulogu. Danas se u njoj nalazi zbirka amfora i predmeta iz doba antike i srednjeg vijeka. Zanimljivo je vidjeti stari zatvor, a unutar tvrđave možete kupiti i suvenire te popiti piće. Ipak, više od svega, pozornost privlači veličanstven pogled na Hvar te Paklene otoke.

Vrh sveti Nikola

Sveti Nikola je najviši vrh otoka Hvara. Neposredno iza tunela, ako se dolazi iz smjera Starog Grada cestom Stari Grad – Hvar, odvaja se makadamska cesta koja je u dobrom stanju i kojom se može i osobnim automobilom dovesti do pod sam vrh. S obzirom na ljetne vrućine dečko i ja smo „stišali“ glas planinara u sebi i odlučili do vrha ne hodati od početka planinarske staze. Ipak, nismo si mogli dopustiti da se baš dovezemo gotovo do kraja, pa smo auto ostavili na jednom od većih proširenja uz cestu i ipak dio te dionice prehodali.

Vidici su već bili zanimljivi, a naišli smo i na polje lavande. Obožavam njezin miris, a na ovom otoku je ima posvuda. Došavši do seoskog domaćinstva u kojem se može okrijepiti, pojesti domaći obrok i popiti neko od hvarskih vina, došli smo i do kraja makadamske ceste. Nakon toga je uslijedilo hodanje po uskoj cesti, a na kraju i po kamenjaru. Prošli smo pored vatrogasne promatračnice, a onda smo nakon kratkog hodanja po hrptu koji iako je stjenovit, nije zahtjevan, došli do vrha na kojem je veliki kameni križ. U blizini je i kamena kapelica svetog Nikole. Pogled je predivan – na čitav otok – grad Hvar i Paklene otoke, Stari Grad, Vrbosku, Jelsu, Poljičku zaravan, brojne vinograde, strme litice koje se izdižu iz mora te na Svetu Nedilju, mjestašce koje se smjestilo podno vrha. Oduzima dah i pogled na okolne otoke – Vis, Šoltu, Brač – posebno na Bol i plažu Zlatni rat te vrh Vidovu goru, Korčulu, na poluotok Pelješac, te na kopno – Biokovo i njegove velebne vrhove.

Sat vremena na vrhu je prošao samo tako, baš smo uživali. Što smo duže bili tamo, to je više ljudi dolazilo. Osim planinara bilo je i onih koji su došli biciklom i nekoliko turista, ali na vrhu nije bila gužva. Gužvu smo uspjeli izbjeći. U povratku, taman po silasku s hrpta, mimoišli smo se s manjom grupicom turista koji su došli džipovima, a po putu do auta pored nas je prošlo 6 džipova koji su dovozili nove znatiželjnike koji su htjeli otkriti i taj dio Hvara. Svakako vrijedi posjetiti njegov najviši vrh. Nama je nakon planinarenja, iako ovaj put nije bilo tipično, najbolje odgovaralo spustiti se u more, točnije u jednu od Gdinjskih vala smještenih na južnoj strani otoka. Iako ima i uvala i plaža puno bližih vrhu, odlučili smo se za mir i tišinu uvale Tvrdni dolac.

1 komentar

  • Avatar
    Ines
    9. lipnja 2020. u 13:42

    Jako lijepo, lijepe fotke!

    Odgovori

Ostavi dojam